U nedelji u kojoj se Kerry King vratio sa novim singlom (gde članovi Forbidden, Death Angel, Vio-lence i Skrew praktično izigravaju Slayer-tribute band) nismo imali MNOGO nove zanimljive muzike, bar ne po mom ukusu. Ali bilo je taman toliko da se čovek zadovolji. Evo šta bismo izdvojili:
Prvo možemo black metal, po običaju. Parižani Seeds of Loss se, recimo, ne mažu farbom po licu ali sviraju vrlo zdrav blek metal na debi albumu Pale Sulphur. Ovo je moderna muzika, ne u smislu da je u pitanju blek metal sav od atmosfera i melanholičnih harmonija već u smislu da se rifaški i harmonični blek metal prirodno i organski spaja sa trešerskim i metalkoraškim rifovima i formama, za pesme koje su dinamične, gruverske, energične i teraju na pokret. Zvuči kao da su koncerti ovog benda zabavni događaji a debi album je odličan:
https://seedsofloss.bandcamp.com/album/pale-sulphur
Wolves of Isengard su iz Tulse ali im demo Shemhemforash zvuči kao da su Šveđani. Solidne su ovo tri pesme, pristojnog zvuka i jedne lepe old school kombinacije agresije i hladnoće u pesmama. Nema tu sad nešto mnogo komplikovanja ali tako je osvežavajuće čuti blek metal bend koji svira RIFOVE pa makar dolazio iz Oklahome a ne iz Srednje zemlje. Ovaj solidni demo plaćate po želji:
https://wolvesofisengard.bandcamp.com/album/shemhemforash-demo-2024
Čini mi se da smo već pričali o Hulder, belgijskom jednočlanom ženskom blek metal bendu koji sada operiše iz Amerike jer se Marliese tamo preselila i udala za Sama Osbornea, gitaristu i bubnjara raznih death metal bendova. Elem, drugi album Hulder, Verses in Oath izdao je 20 Buck Spin i to je prilično jak signal da ovo valja. Muzika ima sirovost i neposrednost u kombinaciji sa zrelošću, što su sve obeležja ove pensilvanijske etikete, ali onda ima odozgo i dodatni sloj blek metal glanca i glamura i to vrlo lepo ide jedno uz drugo. Plus, produkcija je iznenađujuće živa i dinamična. Moćno, melodično, elegantno i mračno:
https://20buckspin.bandcamp.com/album/verses-in-oath
Ako u svom blek metalu volite i malo rokenrol gruva, tu su vam Šveđani Alfahanne sa svojim trećim albumom, Vår tid är nu. Ovo je, onako, himnično, sa dosta gotskog roka prevučenog preko blek metala, a što znači da nije baš za mene, ali bend ima lep zvuk i piše dobre pesme i nisam ni ja baš skroz imun na njihov šarm:
https://alfahanne.bandcamp.com/album/v-r-tid-r-nu
Almighty Earth je treći album francuskih War Inside i izlazi tek sutra, ali možete ga već sada čuti u celini i uživati. To jest, ako volite, disciplinovani, melodični a agresivni blackened death metal sa vrlo čvrstim (možda i premalo dinamičnim) zvukom i lepo, stručno napisanim pesmama. Bend postiže dobru ravnotežu između propisnog metalskog rif-rada i melodičnih elemenata karakterističnih za savremeni black metal zvuk i nudi ne specijalno originalan ali ugodan program:
https://lordalienoire.bandcamp.com/album/almighty-earth
Idemo sad sa stoner rockom, doom metalom, psihodelijom, sludge metalom i hard rokom. Poljaci Weedow sa istoimenim albumom valjaju neke od najtežih zvukova koje ćete ćuti ove nedelje. Gitare su ovde prosto kao da se na vas ruši čitav neki lednik otkačen sa planine posredstvom klimatskih promena i bend sa svojim sporim, elegantnim stoner-doomom vrlo dobro razume da onda i treba da se u najvećoj meri osloni na repetitivne rifove i njihovu hipnotičnu prijemčivost. Kad preko još dođu ukusno odsvirane teme na solo-gitari, a bas i bubanj samo melju, ovo bude skoro pa savršeno. Weedow možda na slici deluju kao tri stondirana štrokavca ali muzika im je sofisticirana taman koliko treba i jako zavodi:
https://weedowdoom.bandcamp.com/album/weedow
Šveđani Concealed Elephant imaju malo stoner težine u svom zvuku ali EP (zapravo miniLP sa četiri dugačke pesme) KM, HP & BO je više kombinacija progresivnog i psihodeličnog roka sa dosta old school zvuka sintisajzera i finim, relaksiranim tempom u razvoju kompozicija koje karakterišu očekivano kompleksne ritmičke metrike i dosta atmosfere. Bend pritom ima lep, dinamičan zvuk i odličan džemerski gruv a da je u pitanju ipak propisan studijski snimak u kome se sve dobro čuje. Jako ugodno a možete ga kupiti po ceni koju sami odredite:
https://theconcealedelephant.bandcamp.com/album/km-hp-bo
Belgijski duo PVRS sviraju skoro enciklopedijski post-metal/ doomgaze na albumu Solstice. Sve je teško, melanholično, tužno, nekako malo i hermetično i mada možda ja nisam preterano raspoložen za ovakav album u ovom trenutku, u tehničkom smislu njemu ne da ništa ne fali nego je vrlo kvalitetan, sa sve svojim preglasnim, razmazanim masterom.
https://pvrs.bandcamp.com/album/solstice
Čovek bi pomislio da će Santtu Laakso da nam da malo vremena da se odmorimo ali ne. Neće. Novi Astral Magic je pred nama (prethodni je izašao u Decembru a u Januaru smo imali kompilaciju retkih i neobjavljenih snimaka) i, kao i obično, End of Time je kolekcija feelgood svemirskih psihodeličnih pesama. I kao i obično, sjajna je. Laakso ovde radi sa još dva muzičara ali većina svirke je delo njegovih ruku i mada na ovom albumu stvarno nema nekih velikih iznenađenja, sve je to izuzetno sofisticiran, prijateljski psihodelični zvuk koga, makar ja, ne uspevam da se zasitim:
https://astralmagic.bandcamp.com/album/end-of-time
Za još izuzetno ugodnog, nežnog, pitkog ali ne plitkog psihodeličnog zvuka, tu je drugi album australijske ekipe Sons Of Zöku. Ovaj šestočlani kolektiv (u kome nisu svi muškarci, uprkos imenu benda) za ovu je priliku ojačan i sa dva gosta koji sviraju tablu i saksofon pa je ËNDLËSS jedna naglašeno old school ploča psihodeličnog roka koji se rado bazira na azijskoj tradiciji i meditativnim praksama, nudeći hipnotičke pesme, topao zvuk, jednu iznad svega umirujuću muzičku masažu. Fenomenalno:
https://sonsofzoku.bandcamp.com/album/ndl-ss-2
https://copperfeastrecords.bandcamp.com/album/ndl-ss
Fortunate Son iz Sent Luisa lepo spajaju sludge metal, pank rok i malo južnjačkog gruva na svom albumu 7 Joints. Inspirisani, koliko se po imenu benda može nagađati, i Creedence Clearwater Revival zaostavštinom, Fortunate Son imaju agresivan, ali prijemčiv, zarazan zvuk sa dobrim gruvom, žestokim ritmom i pevačem koji ne uzima taoce. Na momente, ovo preti da postane noise-rockerski pokolj ali se uvek seti svojih movčvarnih korena i ponudi slušaocu pojas za spasavanje. Odlično je:
https://fortunatesonstl.bandcamp.com/album/7-joints
Brazilci Spiral Guru su EP Silenced Voices pripremali pre pandemije, ali se onda desilo šta se desilo i bend navikao da pesme pravi na probama, spontano, kroz kolektivni džeming morao je da se navikne na razmenjivanje fajlova preko interneta i rad u izolaciji. No, materijal, četiti pesme na ovom izdanju, je sasvim zdrav, sa lepim, stonerskim, blago progresivnim matricama i odličnim vokalima Andree Ruocco. Toplo, prijatno i relaksirano:
https://spiralguru.bandcamp.com/album/silenced-voices
I Locomotiva Elétrica su iz Brazila, ali njihov zvuk na EP-ju Os Animais que nos Habitam je izrazito utemeljen na džemovanju. Bend uostalom svira instrumentalno, bez pevanja, kreirajući lepe psihodelične džemove sa melodičnim gitarama i prominentnim orguljama koje farbaju ugodni gruv. 24 minuta lekovitog psihodeličnog roka:
https://locomotivaeletrica.bandcamp.com/album/os-animais-que-nos-habitam
Dead Runes iz Nešvila su kao kada bi Mastodon svirali stoner-doom metal i to ne zvuči uopšte loše. Raidho im je prvi album i ima tu dosta maštovitog teškog roka, dobre, vrlo žive svirke, sve spakovano u solidnu – ako već ne idealnu – produkciju i bend ostavlja utisak pitkosti ali i ozbiljnosti:
https://deadrunes.bandcamp.com/album/raidho
Thick iz Gotenburga sviraju kvalitetan rokenrol. EP Get a Ride trese sa tri pesme u klasičnom power-trio stilu, budeći nam lepe uspomene na sve od Hendrixovog Experiencea pa do, šta ja znam, John Spencer’s Blues Explosion. Ne da Thick imitiraju ijedan od ova va benda, ali daju isti taj neki spoj gruva, energije i jake hemije:
https://thickswe.bandcamp.com/album/get-a-ride-ep
Hora su, pak, fuzz-doom bend iz Bristola. Njihov prvi EP, Witch Trial Sessions Vol. 1 je prljav, sirov, mračan, neprijatan ali ima svog šarma. Bend ume da napravi atmosferu, a ume i da isprži dobar fazirani gruv pa je meni sve to nekako pozitivno i kad čujem lepe hard’n’heavy melodije i solaže, nasmešim se:
https://horadoom.bandcamp.com/album/witch-trial-sessions-vol-1
A sada thrash metal, speed metal, hardcore, grindcore i death metal. I odmah pitanja: volite li grčki thrash metal? The Usurper sa EP-jem Of Fire and Soul nudi argumente da mu posvetite malo vremena. Ovo je hermetičan, mračan thrash metal, više u brutalnoj težini i debelom zvuku nego u brzini i okretnosti. Možemo i tako da se igramo, naravno, pa ako volite muziku koja nije seksi, nije čak ni za običnu šutku i hedbeng, treba da čujete The Usurper:
Night Slasher su litvanski treš metal sa istoimenim debi albumom i dovoljno energije da čitav konvoj šlepera isteraju uzbrdo do Šarganske osmice ako zatreba. Ovo je, naravno, old school intonirano, sa dosta klasičnog speed metal prizvuka, ali i sa kvalitetnom, punokrvnom produkcijom i sa pesmama koje nisu samo metalizirani D-beat pank već konstrukti složenih aranžmana i povremeno uverljivo epskog zahvata. Bend svira već deset godina (doduše, isprva su se zvali Alcotopia) pa zrelost i ubedljivost koji se čuju na ovom albumu ne treba da čude. Ali treba prepoznati koliko je on pored te zrelosti istovremeno i zabavan. Izvrsno:
https://nightslasherofficial.bandcamp.com/album/night-slasher
Švedski trešeri F.K.Ü. postoje od 1987. godine ali su tada posle godinu dana prestali sa radom pa su se reaktivirali 1997. Svejedno, za tolike decenije nisu preterivali sa snimanjima ali je The Horror and the Metal, njihov šesti album, sasvim prijatna ploča. Ovo je thrash metal kao komunikativna muzika za dobar provod. Jeste da se bavi, kao, mračnim temama, hororom, antihristom itd, ali atmosfera je kao da ste na nekoj žurci sa povremeno otvoreno humorističkim tonom, a svirka čvrsta i sigurna. Jako:
https://fku-moshoholics.bandcamp.com/album/the-horror-and-the-metal
Al onda tu dođu i Amerikanci Morbid Saint kojih se sećam još iz osamdesetih, mada su prvi album snimili tek 1990, ali bio je tu jedan demo pre toga i bilo je dobro. Neiznenađujuće, viskonsinska ekipa i sada ZAKIVA pa je novi, tek treći album za četiri decenije postojanja, Swallowed by Hell jedna lepa kolekcija old school thrash komadina. Morbid Saint ne izigravaju nikakve gangstere ili progresivce, njihova muzika je čist ubrzani heavy metal zasnovan na NWOBHM predlošcima i sviran tako brzo i žestoko da prilazi death metalu iz mrtvog ugla i nokautira ga sa par kratkih direkta. 46 minuta poštenog trpanja posle koga ćete se osećati preporođeno!
Towerlord iz Teksasa sebe opisuje kao krosover sastav ali prvi demo, isto Towerlord, je bliži deaththrash delu spektra. Ne da je to nešto loše, ovo su tri pesme solidno sazrelog metala sa dobrim rifovima, odličnim vokalom, čvrstim ritmom i dobrim zvukom. Vredi poslušati, kupiti za dolar i pratiti šta će bend dalje da radi:
https://towerlord.bandcamp.com/album/towerlord
Demonstration of Power iz Glazgova sviraju ekstremno heavy metalizirani hardcore koji se na momente skoro ne razlikuje od death metala. EP Five Eyes ima dve pesme mrvećeg gruva, siledžijskih vokala, sa puno moćnih metal rifova i kvalitetnim, teškim zvukom. Ne bi mi bilo mrsko da slušam i čitav album ovog zvuka, ali za sada ovo ne može da se kupi jer izdavač daunloud kao da ne prodaje a fizički nosač zvuka ne najavljuje. No, nema veze, preslušajte:
https://northernunrest.bandcamp.com/album/five-eyes
Nemački hardkorovci Truth Grip sve prihode od EP-ja Reality Curse prenose direktno na prijatelja koji je nedavno bio primoran da počne da koristi invalidska kolica i pošto je to plemenito, onda ovo treba da kupite ako IMALO volite metalizirani moshcore/ beatdown. Truth Grip su pritom dobri, moderni, teški, dovoljno raznovrsni i dobro producirani pa čak i ja koji ne marim previše za ovakvu muziku mogu da ih slušam bez štucanja:
https://boundxbyxmodernxage.bandcamp.com/album/reality-curse
Butcher iz Subotice postoje već MNOGO godina ali 6 Konjanika Pakla im je prvo izdanje i ovaj miniLP nudi onaj autentični, haotični old school hardcore-thrash, kakav se na ovim prostorima svirao i osamdesetih i devedesetih a izgleda da će i zauvek. Pored šest studijskih pesama, imamo i stari snimak sa probe kao i jednu pesmu urađenu uživo ali Butcher SVE vreme zvuče kao da sviraju uživo i taj šarm i autentičnost su zarazni. A daunloud plaćate koliko hoćete.
https://butchersu.bandcamp.com/album/6-konjanika-pakla
Simpatični su i Rusi The Dead State, sibirski hardkor bend sa albumom nazvanim Здесь, a što znači „ovde“. Ovo je metalizirano, ali bliže propisnom thrash metalu i krosoveru nego moshcore formatima, sa odličnim vokalom, lepim rifovima i solidnom produkcijom u kojoj sve eksplodira ali sve ima i prostora i ne zvuči kao da je nagurano u jednu ravan. Tekstovi na Ruskom, stav izražen, sve preporuke za The Dead State:
https://thedeadstate.bandcamp.com/album/–5
Search Warrant su, naravno, hardkor bend iz Masačusetsa a EP Re-Execution ima šest pesama metaliziranog ali i dalje dovoljnp pankerskog zvuka da se čovek lepo zabavi. Recimo, Caught je pesma za ozbiljne mošpit akcije sa svojom besnom energijom i pogo-ready ritmom, a razjaren vokal i tvrda produkcija će privući i moshcore publiku. Odlična, eksplozivna komadina hardkorpanka a još po ceni koju sami određujete!
https://searchwarranthc.bandcamp.com/album/re-execution
Tu su onda i Jezter sa Floride i njihov drugi EP, For The Amusement Of You. Ovo je opet metalizirani hardkor sa dobrom kombinacijom gruva i brze svirke, taman kako treba. Bend ima dobar, napržen zvuk, sa puno mikrofonije i pevača koji zvuči kao da je u plamenu jedno 90% vremena a od šest ponuđenih pesama samo jedna prelazi dva minuta. Efikasno, ekonomično, pa i ekstatično!!!!
https://4ephyra.bandcamp.com/album/4e027-for-the-amusement-of-you
fearbirds su iz Vankuvera a njihov debi album, Aux Blood fino kombinuje d-beat i metalizirani trešerski hardkor sa malo disonanci tako da se kao rezultat dobije muzika koja je i zarazna, mošerska, ali i blago hermetična, opresivna. Nizak štim, težak, napumpan zvuk, ali lepa količina maštovitosti u pisanju pesama drže ovaj album na odličnoj poziciji između hardcore i posthardcore svetonazora i bend tu radi mnogo dobrih stvari:
https://fearbirds.bandcamp.com/album/aux-blood
A Knife in the Dark/Heavens Die je split EP dva benda iz naslova i ovo je hermetični, mučni, mračni metalizirani hardcore koji je prošao daleko iza moškor zajebancije i susreo se sa najcrnjim sludge metal košmarima negde tamos druge strane. A jako je dobro. Oba benda imaju bogat, abrazivan a opet ne prenapucan zvuk i razumeju potencijal dinamike u aranžiranju pesama. Sjajno je:
https://forceofreckoning.bandcamp.com/album/a-knife-in-the-dark-heavens-die
Military Shadow/Kuebiko split 7″ je ploča za baš baš lojalnu krastpank publiku. I izdavač se zove Believe in Punk a ovo su dva benda koji zvuče kao da su svoje radove snimili početkom devedesetih nakon godina konzumiranja skoro letalnih doza Siege i japanskog hardkora. Opako:
https://believeinpunk.bandcamp.com/album/military-shadow-kuebiko-split-7
Merit su švedski hardkor sastav sa finom dozom noise rocka i abrazivnijeg posthardkora u svom zvuku. EP No One // Nowhere ima pet brutalnih a gruverskih pesama spakovanih u kompaktne aranžmane od po minut-dva i ovo se proguta sa velikim zadovoljstvom.
https://meritnoise.bandcamp.com/album/no-one-nowhere
Za baš dobar pank, The Chisel stižu iz Londona. What A Fucking Nightmare je album sa šesnaest pesama brze, energične muzike za šutiranje i kolektivni silazak sa uma. The Chisel ne bih nazvao hardkor bendom jer u muzici imaju onaj baš old school himnični pank vajb, ali da umeju da pokidaju, umeju. Odličan album:
https://thechisel.bandcamp.com/album/what-a-fucking-nightmare
Još odličnog panka donose The Sleeveens, irsko-američki projekat koji sa debi albumom omažira rani pank zvuk bez nekakvog utapanja u nostalgiji i drugim otužnostima. Ovo je prosto energična, bučna rok muzika sa puno dobrih ideja i nezanemarljivim himničnim kvalitetima, pa izvolite, poslužite se:
https://dirtnaprecords.bandcamp.com/album/the-sleeveens-s-t
Ne znam odakle su Sacricide koji imaju kasetu Sacricide ali pošto zvuče kao da su iz Birmingema i sviraju vrlo britanski-intoniran mračni ’80s hardcorepunk/ stenchcore, onda ću da kažem da su Britanci. A dobri su, ovo su četiri pesme vrlo kvalitetno rekonstruisanog zvuka mračne strane UK hardkora osamdesetih, sa lepo iskobinovanim pank i metal elementima i finim, hrskavim zvukom. Masterovao Will Killingsworth a zna se da on ne radi sa smećem. Daunloud plaćate koliko hoćete:
https://crypticscieldvault.bandcamp.com/album/sacricide
Rusi Плач Машин sa demo snimkom nazvanim samo Демо nude četiri pesme brzog, jednostavnog ali prijemčivog grindcore/ fastcore zvuka koji spaja tradicionalne formate sa modernijim idejama. Rifovi su ovde prostački, aranžmani jednostavni, ali sve zvuči kako treba, sa dovoljno razgovetnim vokalom, dovoljno blastbitova i i disonance da sve bude tačno na svom mestu. Plaćate koliko hoćete:
https://plachmashin.bandcamp.com/album/-
A iz Kejptauna dolaze Behest i njihov blackened grindcore. EP Celestial Fortress ima četiri agresivne, mračne, pa na momente i mučne pesme, koje uspešno kanališu taj zvuk zrelog, smrknutog besa što ga Behest neguju. Solidno producirano, dobro napisano i odsvirano, vredi da se čuje!
https://behestnoise.bandcamp.com/album/celestial-fortress
Šveđani Bulletsize kažu da su dve pesme na EP-ju Lost and found …. bile namenjene prošlogodišnjem debi albumu, ali da nisu imali vremena da ih aranžiraju. Ništa zato, evo ih sada i ovo je šarmantan death-thrash metal, pogotovo na kraćem od dva komada, Crowd Control, koji je propisna čukačina. Prva, i duža pesma, Scarred je atmosferičniji, samo blago „blackened“ komad, a sve to je na gomili prijatno i lepo producirano:
https://bulletsize.bandcamp.com/album/lost-and-found
Ne umem ni da smislim šta bi ime benda iz Teksasa, Torchered, trebalo da znači – verovatno je u pitanju alternativno pisanje reči „tortured“ – ali da ovi ljudi čukaju – čukaju. EP Wrapped in Rope je brutalni death metal spreman za konzumaciju, sa tri energične, agresivne pesme pune surovih rifova i nemilosrdnih bubnjeva, sa neolitskim vokalom odozgo. Sve je superutegnuto, producirano tako da svaki dodir žice ili kože proizvodi malu eksploziju blizu vaše bubne opne i ko voli brutal death metal ovde nema šta da misli:
https://torchered.bandcamp.com/album/wrapped-in-rope
Zna se da nisam sad neki veliki slušalac melodičnog death metala ali drugi album sastava Deathless iz Nešvila, The Clairvoyant, mi je bio sasvim slušljiv. Jer pored melodičnih, himničnih momenata, ova momčad zapravo dosta dobro čuka, nudeći ne preterano kompikovanu ali pitku death metal muziku sa solidnim zvukom, kvalitetnim bubnjarem i povremeno lepim gitarskim arabeskama. Bude to simpatično:
https://deathless.bandcamp.com/album/the-clairvoyant
U Spectral Voice sviraju tri člana Blood Incantation pa im to odmah garantuje pedigre. Njihov drugi album, Sparagmos upravo je izašao za Dark Descent Records i ako vam je normalan doom metal malo suviše dijetalan, Sparagmos je ploča izuzetno mračnog, hermetičnog death doom metala što bi trebalo da vas razvali. Bend odmah kreće sa pesmom od skoro dvanaest minuta i imaće ih svega još tri do kraja albuma, nudeći jako spore, apokaliptične ritmove, atmosferične gitare, vokale na ivici čujnosti i muziku koja je istovremeno toliko mučna i neodoljiva da je nemoguće ostati miran uz nju:
https://darkdescentrecords.bandcamp.com/album/sparagmos
Odličan drugi album za oregonski Petrification. Portlandska momčad je napravila razmak od dobrih šest godina između dve ploče i ovo je zrela, prijemčiva death metal ploča vrlo utemeljena u onom old school death metal zvuku koji svi volite, sa jasnim dugovima ka Death, Bolt Thrower ili, šta ja znam, Pestilence, ali sa modernim, bogatim zvukom i drusnim stavom. Vrlo mošerski, vrlo atmosferično, a puno odličnih rifova i dobrih vokala. Da se ne propusti:
https://petrificationdm.bandcamp.com/album/sever-sacred-light
Contaminated iz Melburna su čekali solidnih sedam godina da isprate cenjeni prvenac novim albumom, ali slušanje albuma Celebratory Beheading je jedna katarzična, radosna situacija. Pogotovo ako volite brutalni death metal koji nije samo generičko ređanje rifova i moš delova, već pažljivo iskomponovana i izvedena muzika tako da se postigne maksimalna sinergija agresije i atmosfere. Contaminated imaju čvrst, abrazivan zvuk i sviraju žestoko, ali album je uvek u smeni bolesnog, mrtvačkog gruva i ekstremne agresije, sa mnogo pametno korišćenih atmosferičnih melodija ubacivanih u strateškim momentima. Jako dobro!
https://bloodharvestrecords.bandcamp.com/album/celebratory-beheading
Evo smo i na kraju i slušamo heavy metal i nekakve krosžanrovske radove. No Helmet su dva lika iz Ontarija koja prave metal samo sa basom i bubnjevima. Na osnovu drugog EP-ja, nazvanog EP 2, mogu da kažem da No Helmet imaju interesantan zvuk i umesto da se okrenu za ovakve postave uobičajenoj kombinaciji gruva i teksture, sviraju visokotehnički, trešerski/ krosoverski metal sa puno promena ritma i vrlo eksplozivnom energijom. Meni je ovo odlično, a vi poslušajte:
https://nohelmet.bandcamp.com/album/no-helmet-ep-2
The Butler su isto dva lika, ne znamo ni odakle (verovatno negde iz SAD) i njihova muzika je teška i agresivna, a žanrovski je negde između sludgecorea i, recimo, industrial metala. Hoću reći, EP Overexposed and Underwhelmed/Voices sa svoje dve kratke pesme uspe da se prošeta između masivnih gitara i vrištanja do elektronskih bitova i šaputanja i bend je svuda prilično uverljiv. Još i nudi muziku po ceni koju sami određujete. Vredi poslušati:
https://thebutler.bandcamp.com/album/overexposed-and-underwhelmed-voices
Haystack su, pak, Šveđani i sviraju nekakav pankerski noise rock. Ne „pankerski“ po nedisciplini ili krš zvuku, njihova pankerska dimenzija se očitava u priličnoj komunikativnosti pa i pevljivosti pesama koje i dalje imaju potrebne militantne bas gitare i komprimovanu energiju. Album Doomsday Goes Away mi deluje kao vrlo solidna ponuda za odmor i relaksaciju:
Španski bend In vain je negde između melodičnog power metala i tvrđeg thrash metala i to nije kombinacija kojoj bih ja odmah poklonio svoje srce i nepodeljenu pažnju, ali Back to Nowhere, njihov šesti album ima nekoliko baš dobrih momenata. Bend je jako ubedljiv u svirci, ima dobru produkciju i kada napiše dobru heavy metal temu, to baš pogodi gde treba:
https://fighter-records.bandcamp.com/album/back-to-nowhere
Evo nek album nedelje bude iz švedske neo-hair metal kuhinje. Smoking Snakes su Šveđani ali naravno da izgledaju i da zvuče kao da su izašli sa Sanset Stripa cirka 1989. godine. Njihov debi album, Danger Zone radi taj neki sleaze metal sa idealnim odnosom glam roka i panka, vrlo sigurno, brlo bezobrazno, sa odličnom produkcijom i bendom koji autoritativno zna da napiše pesmu. Ubacite malo gitarske pirotehnike, dobrog, promuklog pevača, uverljiv ulični etitjud i eto nas pred modernim klasikom: