Odgledali smo Suffocation i još jednom utvrdili da se radi o bendu sa nemerljivim značajem u istoriji metala, inspiratorima i originatorima mnogo toga što je danas standard u death metalu i šire. A slušali smo i malo druge muzike. Evo izbora onog najzanimljivijeg iz prošle nedelje:
Prvo blek metal, naravno. Nemački duo Finistère osnovan 2021. godine ima iza sebe jedan album, a novi EP, shrieks and howls bije sa četiri pesme glasne svirke i dosta melanholije. To je taj moderni blek metal stil, sa puno kontemplativne izmaglice, ali Finistère su makar energični i imaju dosta zdrav, dosta prirodan zvuk pa je meni to lakše za slušanje. Pesme ne preteruju sa dužinom što je još jedan plus za ovo izdanje:
https://fnstr.bandcamp.com/album/shrieks-and-howls
Iz Norveške su Svartelder, trio koji radi od 2005. godine ali su albume počeli da izbacuju tek 2016. Treći, naslovljen Trenches (prva dva su bili Pits i Pyres) nudi vrlo norvešku, ubedljivu muziku, puno blek metal mraka, očaja, hladnoće ali i kvalitetne svirke, pristojne produkcije i sve to sa prstohvatom avangarde. Jako dobra kombinacija, sa miksom koji je zanimljiv, nestandardan a da muzika ipak ima propisnu metal formu (težina, agresija, epičnost) i sa maštovitim načinom da se materijalu podari malo teatra a da on ne zavisi od prekompleksnih aranžmana i grandiozne produkcije. Meni odlično:
https://soulsellerrecords.bandcamp.com/album/trenches
Isto iz Norveške su Sjodogg, jedna iskusna ekipa sa već četiri albuma iza sebe i avangardnom dispozicijom. Peti album, Lore se možda može i nazvati post-blek metalom, mada je ovaj termin danas skoro ekskluzivno vezan za melanholične, atmosferične bendove što Sjodogg decidno nisu. Lore je mračna, teksturirana ploča pretećih atmosfera, srednjeg tempa, čestih (maltene stalnih) disonanci, sa mnogo interludija i instrumentalnih vinjeta. Vrlo je to zrelo napisano ali i producirano tako da se istakne hermetična dimenzija muzike i mada ovo definitivno nije ploča za slušaoca koji bi samo da se provede uz malo krljanja, ona će samo malo istrajnijoj publici dati MNOGO:
https://duplicaterecords.bandcamp.com/album/lore
If I Were The Devil iz Ilinoja sviraju blackened death metal koji KIDA. EP Feasting On Extinction im je prvo izdanje nakon debi albuma iz 2021. godine i ovo su tri pesme death metal čvrstine i gruva a blek metal agresivnosti i epike. Sjajni rifovi, razjareni vokali, dobri aranžmani, pristojna produkcija, vrlo dobro:
https://ifiwerethedevil.bandcamp.com/album/feasting-on-extinction
Zanimljiv debi album imaju i Crystalarium, originalno iz Bostona, sada iz Portlanda u Oregonu. Ovo nije „običan“ blek metal, već queer-post-black avangarda, ali Alchemical Mutations, kako se album zove, je pun dobre cepačine i mada uglavnom vozi unutar standardnog formata – malo melanholična melodija, malo disonanca – to da je snimljen gotovo sasvim uživo, bez preteranog studijskog krpljenja mu daje propulzivnost i jedan fini zvučni karakter:
https://crystalariummetal.bandcamp.com/album/alchemical-mutations
Oh, pa sladak je i Aetos, prvi EP projekta Aetos a koji je solo preduzeće čikaškog Dana Ozcanlija koji inače svira gitaru u death metal bendu Nucleus. Aetos je melodičan a sirov blek metal, onako, neposredan, bez konceptualizacija i mnogo filozofije, zasnovan pre svega na praskavoj, ekspresivnoj gitari, sa stamenim ritmom i pamtljivim melodijama, ukusnim solažama… Ozcanli je vrlo maštovit gitarista i to da muziku ovog projekta pre svega bazira na dobrim gitarskim aranžmanima je pun pogodak. Ovo dakle, NIKAKO nije taj neki standardni moderni „atmosferični“ blek metal u kome se samo ređaju molski akordi i koji bi mogla da svira i mašina već punokrvna, ekspresivna muzika, producirana korektno (za andergraund) a odsvirana fenomenalno. I još ovu lepotu plaćate koliko hoćete:
https://aetos2.bandcamp.com/album/aetos
Idemo dalje na doom metal, stoner rok, psihodeliju, hard rok i sludge metal. I bogami su dobri Norvežani Magmakammer na svom drugom albumu, Before I Burn. Njihova muzika spaja proto-metal i sabatovski doom sa garažnim rokom, sve to uz ukusno dodat preliv psihodelije i teško je oteti se sirenskom zovu pesama koje su elegantno spore, okultno melodične, istovremeno i retro i moderne. Bend je, kako kaže, matrice snimio u podrumu stare kuće u Oslu, pa dodavao razne elemente na raznim drugim mestima, i mada album ima taj „studijski“ kvalitet koji ovo sugeriše, pesme i dalje zvuče vrlo živo i energično. Jako dobra ponuda sa severa:
https://magmakammer.bandcamp.com/album/before-i-burn
Australijski Bad Absalom svoju muziku vide kao „stoner-infused punk rock“, ali da bude jasno, ovo je pre svega kvalitetan, zarazan (stoner) rok pa onda sve drugo. EP Paradise is Cancelled naginje pank roku, to ne poričemo, pesme su uglavnom ispod četiri minuta (jedna je ispod tri, jedna iznad četiri) i imaju i finu, himničnu energiju, te poletne ritmove. No, pre svega imaju dobar karakter i slušaoca vuku da sluša, učestvuje, kreće se i to je njihov najjači kvalitet. Vrlo fino, a bend, koji ovo i veoma solidno producira, EP prodaje po ceni koju sami odredite. Sjajno, zaista:
https://badabsalom.bandcamp.com/album/paradise-is-cancelled
Kad smo već kod te neke fuzije panka i stoner roka, Manic Abraxas su iz Mejna a njihova muzika je uglavnom d-beat hardcore ali sa stonerskim rifovima i atmosferom. Album Skinformation je snimljen ko u nekom podrumu u paklu, muljav je, ružan, ali ima šmeka. Vredi da se čuje:
https://manicabraxas.bandcamp.com/album/skinformation
Cervine iz Ajove su me iznenadili svojim debi izdanjem, albumom kontemplativnog, melodičnog doom metala pod naslovom Liminal Entity. Ovo ima šest pesama koje su podugačke i sporog tempa, ali koje ne recikliraju standardne doom trikove, već su postavljene na promišljenijim, kompleksnijim temeljima. Cervine svakako možemo nazvati progresivnim bendom ali treba naglasiti da ovo nije prog-metal onako kako se on danas sve češće shvata – kao djent muzika sa malo kompleksnijoim metrikom – već da ovde zaista imamo širok spektar atmosfera i harmonskih lutanja što sve može da podseti i na Gojiru ali i na Leb i Sol. Sjajno je kako god da okrenete, pa poslušajte:
https://cervinedbq.bandcamp.com/album/liminal-entity
Sa sasvim druge strane doom spektra je Putrefilth, doom-death projekat iz Beograda. Ne znam ko je momak koji je snimio prvi demo pod naslovom Seep, ali on dobro zna kako se pišu evokativni, zanimljivi doom death rifovi, ali zna i da producira muziku da zvuči teško, toplo, ugodno. Pesme su dobro napisane i zapravo iznenađujuće kratke i ekononmične, sa puno finog gruva i Putrefilth već na svom prvom izdanju obećava mnogo. Apsolutno vredno pažnje a plaća se koliko hoćete, ako hoćete. A treba!
https://putrefilth.bandcamp.com/album/seep-demo
Barbarian Hermit je dosta kul ime za doom/ sludge sastav. A sastav je pritom iz Mančestera i album Mean Sugar je takođe dosta kul. Ovo je sve nekako tipski, dakle, spor tempo, veliki rifovi, himnični refreni, ali Barbarian Hermit to sviraju sa puno spretnosti, pišu lepe teme i imaju produkciju koja nije baš sve slupala u nepodnošljivu neslušljivost tako da meni njihove eskapade prijaju. Nabadački, moćno, zabavno:
https://barbarianhermit.bandcamp.com/album/mean-sugar
Australijanci King Zog malko mnogo razvlače svoje pesme na drugom albumu, Second Dawn. Ovo je u suštini sabatovski stoner-doom samo bez sabatovske ekonomije u aranžiranju, no King Zog makar imaju po koji lep rif, dobre vokalne aranžmane, upadne tu i neki melotron, gong, sintisajzer, pa ne bude taj album dosadan ili bar ne FATALNO dosadan. Prenapucan mastering za ovakvu muziku – bar što se mene tiče – ali dovoljno zanimljivih tema i melodija da se ovome čovek vrati:
https://marchofkingzog.bandcamp.com/album/second-dawn
Dalje su na redu thrash i speed metal, hardcore, grindcore i death metal: Debi album Nizozemaca Bad Omen zaista zvuči kao da je ispao iz osamdesetih godina prošlog veka. Naslovljen Hell Returns on korektno i ZABAVNO rezurektuje zvuk ranog black metala, a što je prevashodno speed metal sa uticajima poput Motorhead i Venom stavljenim u prvi plan. Ništa novo, originalno ili iznenađujuće, ali ovo je, kako smo sugerisali, zabavna ploča solidnog zvuka i razuzdane atmosfere.
https://badomennl.bandcamp.com/album/hell-returns
Acid Mass je jedan baja iz Teksasa koji svira black-thrash, ali realno više thrash nego black. Novi, drugi album, Worship, nakon prošlogodišnjeg debija, je pun propisnigh thrash rifova i klasičnog thrash gruva i samo ga štroka u produkciji odvlači ka andergraund blekeraju. Nije za mase i civile, ali jeste za pošten metalski svet koji ceni dobar rif, pankersku energiju, generalno ljuti rokenrol:
https://acidmass666.bandcamp.com/album/worship
Za ČIST thrash metal tu su Strike Master iz Meksika. A koji su snimili živi album u Osaki. Live in Japan ima čak dvadeset pesama jer se ne ide čak do Japana da se kao nešto štekujete i ovo je sjajan, disciplinovan materijal benda koji svira skoro dvadeset godina i ima iza sebe gomilu albuma. Strike Master nipošto ne izmišljaju toplu vodu ali sviraju žestoko i ubeđeno i svaki trešer koji drži do sebe ovo bi trebalo da posluša sa osmehom:
https://strikemaster1.bandcamp.com/album/live-in-japan
Ha, prošle nedelje smo slušali švedski Bloodcrown a sada je na red došao argentinski bend istog imena. Debi album argentinskih Bloodcrown se isto zove Bloodcrown i to je, onako, poštena, znojava, disciplinovana a opet dovoljno sirova i životna cepačina. Bloodcrown meni zvuče dosta old school, poput Kreatora iz poznih osamdesetih i ranih devedesetih, poput Intrudera i tako tih bendova, a što je, razume se, priličan plus. Pesme su napisane zanimljivo, svirka je na visokom nivou a ni produkcija nije loša. Još ako volite solaže – milina. Bend definitivno ima „tehničkiju“ oštricu ali ovo nije izgovor za individualističke eksapade već za pažljivo aranžiranje pesama. Odlično je:
Putrid Invokation iz Sakramenta svoju muziku opisuju kao „extreme speed metal“ ali njihov debi album (posle MILION demo snimaka), Sadistik Hordes je na momente toliko brz da prelazi u grindcore. No, teško je ne biti zadovoljan opusom od petnaest antihrišćanskih, sadističkih pesama gde su rifovi besno presvlačenje po vratu gitare, bubnjevi su mitraljez a pevanje je pakleni lavež, i sve to nekako spakovano lepo, producirano sasvim okej, podešeno da loži, prži i inspiriše. Odličan debi album za svakog propisnog andergraund metalca koji ceni old school sirovinu ali nije talac nostalgije. Ovo je sveže, snažno, PUNOKRVNO:
https://putridinvokationofficial.bandcamp.com/album/sadistik-hordes
Liverpuljani Devils Henchmen na svom EP-ju The Vile Scum Of The Human Race obrađuju Misfitse, Discharge, Pistolse, Suicidal Tendencies, Motorhead… Mislim, izbor pesama je kao da ga je pravila moja erekcija a bend pritom to vrlo vrlo solidno svira. Dobra produkcija, mnogo energije, nema greške:
https://devilshenchmen.bandcamp.com/album/the-vile-scum-of-the-human-race
JJ Speedball je snimio koncept album Southside Rocks, posvećen južnom delu Brisbejna. Sniman „tokom pet dana, tokom pet godina“ ovo je, kako smo od ovog umetnika navikli da očekujemo, komad žestokog, himničnog pank roka koji slavi, jelte, život, a ovom prilikom izmešan sa malo čitanja poezije. Odlično je, nema šta da se mislite:
https://jjspeedball.bandcamp.com/album/southside-rocks
Kad smo već kod pank roka, Poison Ruïn su iz Filadelfije a album Confrere je ko iz pakla. Ali u pozitivnom smislu: ovo je štrokav, sirov pank rok koji nekako uspeva i da zvuči i retro ali i da ne možete reći da kopira ijedan partikularni bend iz osamdesetih ili sedamdesetih. Umesto toga, Poison Ruïn idu u retro smeru mnogo dalje – sve do srednjeg veka – i sviraju SVOJE pesme, imaju svoj zvuk i karakter i to je jako dobro. Kombinacija propisnog pank roka i srednjevekovnog imaginarijuma (pa i malo srednjevekovnog folka) je apsolutno dobitna čak i u ovoj muljavoj produkciji:
https://poisonruin.bandcamp.com/album/confrere
Glazgovski Lesser Beings na istoimenom debi EP-ju trpaju soidan metalizirani hardkor. Ovo ima dosta metalskih rifova i mošerskog gruva, ali i te neke strejtedžerske besne energije. Produkcija je vrlo doba a pesme su dugačke taman koliko treba da ne zamore svojim meljućim srednjim tempom. Fin paketić koji imate i na kaseti ako želite, a digitalni daunloud plaćate po želji.
https://lesserbeings.bandcamp.com/album/lesser-beings
A Rotten Disgust su teksaški metalizirani hardkor bend koji isto tako dobro kolje, trpa i sahranjuje na EP-ju Threat 2 Myself. Ovo su tri kratke, teške pesme odličnog moš-gruva i rifova koji na momente skrenu i ka death metalu, sa dobrim pevanjem, dobrim zvukom, generalno dobrim svim elementima. El Paso jak:
https://rottendisgusttx.bandcamp.com/album/threat-2-myself
Limb From Limb su iz Ohaja a njihov hardkore zvuči kao Slayer koji sviraju sa The Haunted i Entombed i takmiče se ko će brže, jače, bolje. Worthless//Flesh Decay je EP sa dve pesme i ovo je baš BAŠ težak, moćan trešerski hardcore, produciran napucano, napisan znalački i prodavan po ceni koju sami odredite. Vrlo lepo:
https://limbfromlimboh.bandcamp.com/album/worthless-flesh-decay
Pa opet iz Teksasa onda imamo Blind Effect koji su JOŠ bliži thrash i death metalu ali i dalje čuvaju sponu sa hardkorom. EP Eternal Realm isto ima dve pesme, isto se prodaje po ceni koju sami odredite i mnogo kida. Ovo je baš onako, na ivici incidenta, sa razaračkim vokalima i odličnim death rifovima. Moćno!
https://blindeffecttx.bandcamp.com/album/eternal-realm
I Scrape su iz Teksasa ali oni sviraju metalcore. Agresivan, abrazivan, loše raspoložen. EP scrape ima tri pesme disonance, distorzije i generalno disfigurisane svirke koja neće učiniti da se osećate bolje ali će možda da vas podstakne da u svojim lošim osećanjima nađete motivaciju da nešto, jelte, uradite:
https://scrapehc.bandcamp.com/album/scrape
Indonežani The Blinders realno imaju samo dve pesme na EP-ju The Blinders, iako on sadrži pet naslova. Enivej, to su dve veoma HEAVY pesme, sa tekstovima na tarzanskom Engleskom ali tako da Tarzan pokušava da se infiltrira u bruklinsku uličnu bandu. Jebiga, šarmantno je to a i muzika, mošerski beatdwon, je nekako kul:
https://4theblinders.bandcamp.com/album/the-blinders
Za baš onako klasičan hardcore, tu su Zero Cause iz Vinipega. Njihov debi album, Cold Dead View ima četrnaest pesama koje su kao ispale iz poznih osamdesetih, sa mnogo ložačkih rifova, brzim tempom, napaljenim pankerskim vokalom. Sve to zvuči odlično, odsvirano sa puno energije i entuzijazma, producirano vrlo pristojno, i sa lepom varijacijom između pesama koje nisu sve spakovane u identičan aranžman. Odlična ploča za svakog ko voli Attitude Adjustment, Agnostic Front i slične heroje iz tog vremena:
https://zerocause.bandcamp.com/album/cold-dead-view-2
Finski Psykoosi sviraju vrlo štrokav, primitivan mince core, kao ispao iz najdubljih katranskih jama osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka. Sa razlogom besan, nimalo rezervisan u izrazu a opet neverovatno prostački, album What Do You Value? je poslastica za svakog ljubitelja Agahtocles, Rot ili Fear of God među vama. A IMA VAS:
https://psykoosi.bandcamp.com/album/what-do-you-value
Da li bend nazvan Grind svira grindcore, pitate se vi sada u znoju. Delimično! Dakle, da, ali ne samo grindcore. Novi EP nemačkog benda koji već ima dva albuma u katalogu, Uncontaminated by Dust of Old, sadrži tri pesme vrlo solidnog, ekspanzivnijeg zvuka koji grindcore eksplozivnost spaja sa malo death metala ali i, recimo, emotivnijeg hardkora pa je sve to jedna komunikativnija, gruverskija i, uh, „screamovskija“ smeša. Svakako je vrlo solidna i vredi da ovaj bend dalje imate na radaru, pošto prave odličnu muziku:
https://grind.bandcamp.com/album/uncontaminated-by-dust-of-old-ep
Šta očekujete od benda koji se zove Insane Madness? Ako ste rekli „žestok, nekomplikovan a kvalitetan deathgrind“, UBOLI STE U CENTAR i možda bi trebalo da igrate loto. Ova brazilska ekipa časno i znojavo krlja na albumu Pandemia, sa jedanaest pesama koje imaju metal kvalitet u rifovima i izvedbi a pank neposrednost u aranžiranju i generalnoj atmosferi. Sve je jako dobro, zaključno sa mesnatom, ugodnom produkcijom pa ovo, za samo dolar, možete kupiti bez imalo rezervi:
https://insanemadness.bandcamp.com/album/pandemia-2
Portorikance jesmo pregazili u košarci pre neki dan, ali nacija ove nedelje uzvraća odličnom muzikom. Cold Hands of a Martyr je maštovito naslovljen split album tri benda: Out of Hand, Cold Times i Martyr’s Tongue i svi su ODLIČNI. Muzika je na rasponu od grindcore/ deathgrinda, preko thrashgrinda i moškora do pankerskog hardkora i sve je SJAJNO. Sva tri benda sviraju izvrsno, pišu dobre pesme i imaju dobru produkciju a na momente imamo i bljeskove maštovitosti i originalnosti da osveže čitav paket. OD LI ČNO:
https://outofhandpr.bandcamp.com/album/cold-hands-of-a-martyr
Brazilski Ghoul’Art nastao je 2020. godine ali je tek ove godine počeo da snima, a što je dobro jer je po zvuku prvog EP-ja, Black Lodge, ovo ekstremno dobro promišljen i pripremljen death metal. Koga, oh, piše i izvodi samo jedan čovek. Čovek sa dosta iskustva sa drugim, uglavnom isto jednočlanim projektima, no, ovo je i produkcijski i kreativno za par klasa iznad DIY proseka, sa tri odlično napisane, dramatične death metal pesme velikih rifova i moćnog ritma. Produkcija je takođe iznenađujuće kvalitetna za nešto pravljeno, skoro sigurno, u kućnom studiju, i ovo je jedno izdanje koje preporučujem bez rezervi jer prosto osvaja na svim poljima:
https://ghoulart.bandcamp.com/album/black-lodge
Bendova sa reima „Void“ i „Witch“ u imenu ima neprebrojno mnogo pa su Teksašani Void Witch valjda rešili da samo urade logičnu stvar i naprave ultimativni brending lajfhak. Osnovani 2021. godine i sa dosta pozitivnog fidbeka na rane snimke, Void Witch su stigli do prvog albuma, Horripilating Presence za prilično pouzdani italijanski Everlasting Spew i ovo je jako simpatičan doom death metal po jednom modernom, kvalitetnom šnitu. Kažem „modernom“ ali tu ne mislim na nekakve grandiozne produkcije i koketiranje sa mejnstrimom. Void Witch imaju jedan osvežavajuće organski zvuk i smisao za aranžiranje, što im sve omogućava da nižu vrlo cool, vrlo sick rifove i imaju pesme koje mrtvački gruv provlače sa puno elegancije. Samo šest pesama na ovoj ploči ali su MOĆNE:
https://everlastingspew.bandcamp.com/album/horripilating-presence
Liverpulski Invocatory ne preteruje sa originalnošću pa je njihov EP, The Communion of Decay sa svoje tri pesme skoro geometrijski presek nekakvih old school death metal ploča iz devedesetih i ranih dvehiljaditih koje smo ionako svi mi voleli. Bend (naravno, samo jedan čovek) kao uzore navodi Grave, Dismember, Demigod i Incantation, pa ako su vam ovi bendovi na srcu, ne očekujete ništa više od poštenog omažiranja njihove muzike, i spremni ste da platite bilo koju cenu uključujući „ništa“, možete ovo kupiti i uživati. Producirano je okej za ovakav projekat i generalno prija:
https://invocatory.bandcamp.com/album/the-communion-of-decay
Njemački Rise Of Kronos ne sviraju neki pametan deaththrash metal. No, iako je sklopljen prilično po formuli i bez interesantnih šaranja preko crte, njihov četvrti album (za šest godina), Where the Gods Return je relativno prijatan. Mislim, pravolinijski aranžiran, produciran četvrtasto i (pre)tvrdo, ali svakako slušljiv i sa ponekim lepim rifom. Za šest meseci će AI da pravi ovakve albume, da se mi razumemo, ali ovo je JOŠ UVEK sa prave strane crte:
Duskwalker su iz Ontarija i njihov death metal je nekako jednostavan, četvrtast, sa dosta thrash elemenata, ali opet potpuno ugođen na frekvenciju lake, prijatne zabave. Hoću reći, njihov treći album, Underground Forever, iako imenom može da sugeriše i nekakvu jezivu, jelte, sudbinu preminule ili nepreminule osobe, jasno govori i o tome gde bend sebe vidi u domenu svetske slave, odnosno njenog odsustva. Ovo je muzika od death metalaca za death metalce, lišena bilo kakvih aspiracija da bude shvaćena kao išta više od kvalitetnog kardio-treninga u kome učestvuje i duša, niska energičnih, vrlo solidno odsviranih, gruverskih death metal nabadačina koje ne moraju da izmišljaju nove fore i da krše granice žanra da bi bile zabavne. Nekad je to više nego dovoljno:
https://duskwalkerblacklion.bandcamp.com/album/underground-forever
Graven Lore iz Severne Karoline očigledno obožavaju Magic the Gathering, ali vole i death metal. Debi EP, isto Graven Lore, je paket sa tri pesme (pllus intro i autro) atmosferičnog, fino gruverskog death metala, dobro produciranog, sa lepim, toplim zvukom. Bend ne juri ni brzinske ni, jelte, brutalističke rekorde, ali valja kvalitetne rifove u dinamično sviranom srednjem tempu i vrlo se lako nameće vašoj pažnji:
https://gravenlore.bandcamp.com/album/graven-lore
Dvojica Ukrajinaca iza imena Lord Of Plague cepaju odličan old school death metal. Njihov debi EP (posle solidnih osam godina dinamičnijeg i manje dinamičnog rada), Passage to None, sa svoje tri pesme izbaci dovoljnu količinu dobrih rifova, kvalitetnog gruva i krljačkih, razbijačkih sprinteva da ja budem više nego zadovoljen. Ovde imamo i dobru kućnu produkciju ali i jedan veoma vitak koncept, očišćen od viškova i proseravanja. Meni odlično:
https://lordofplague.bandcamp.com/album/passage-to-none
Finci Scopus Magnus za svoj prvi EP, Magnum Scopus iznose pred publiku pomalo nezdravu opsesiju vatrenim oružjem, ali i dobar, kvalitetan death metal. Ovo je razgovetan, komunikativan materijal sa dosta ložačkih rifova, dobrim gruvom, jednom tečnom, autoritativnom svirkom i solidnom produkcijom. Scopus Magnus vole Bolt Thrower, ali njihova muzika nije imitacija britanskih uzora već moderniji, možda i nekoj široj publici prijemčiviji materijal. Fino je i mada je u međuvremenu uklonjeno sa Bandcampa, ostavljam tekst i link za momenat kada se ponovo pojavi. Valjaće:
https://scopusmagnus.bandcamp.com/album/magnum-scopus
Kalifornijski Cemetery Rot na svom EP-ju Euphoric Consumption of Human Flesh imaku pesmu It came from the sewers – a koja im je i bila prvi singl pre nekih osam meseci – i ovo je neka vrsta njihove lične karte. Plus je, jelte, dobra pesma. Ali pre svega savršeno opisuje zvuk benda a onda ga i predstavi. Ovo je, dakako, štrokav, old school death metal bez aspiracija ka modernoj produkciji, nekakvom kompjuterskom performansu i ulickanom, dosadno jednoličnom zvuku. Cemetery Rot su THE REAL DEAL, prljavi, zabavni i kadri da vas pokrenu ma koliko da imate godina i kilometraže. Pre Sla Tko a ne plaća se:
https://cemeteryrot.bandcamp.com/album/euphoric-consumption-of-human-flesh
Britanski Rumuni Pathogenic Virulence se trijumfalno vraćaju drugim albumom, jednostavno nazvanim Scourged i ovo su neke ozzbiljne lekcije modernoj brutal/ slamming death metal sceni. Naime, da MOŽETE biti ekstremno brutalni sve vreme ako želite, ali da morate znati da pišete pesme koje mogu da izdrže toliku brutalnost i ne postanu monotone, dosadne, neslušljivo ravne. Pathogenic Virulence, naravno, nisu za neiciranog slušaoca, ovo je naprosto previše death metala u svakom smislu za neutrenirano uho, ali neko ko voli brutalni death metal ali ima utisak da svi bendovi nekako zvuče isto, ovde će klimati glavom sa razumevanjem i prepoznati da iako se Pathogenic Virulence čvrsto drže žanrovskog formata, kvalitet pesama, rifova, aranžmana, ostaje najvažniji element muzike. Ekstremno glasno, ekstremno brutalno ali zarazno, zabavno i pametno:
https://pathogenicvirulence.bandcamp.com/album/scourged
Turci Carnophage snimaju albume na svakih osam godina al kad ga snime oni ga baš zakolju. Treći album majstora iz Ankare, naslovljen Matter of a Darker Nature je old school brutal death metal rasturačina koja mi mnogo prija. Ovde nema betonske produkcije omiljene među savremenim brutal death bendovima, ni koketiranja sa slemom i deathcoreom, Carnophage umesto toga samo polivaju savršenim death metal rifovima prebačenim preko organski uzgajanih blastbitova, dodaju ukusne, melodične solaže i onda sve nafiluju dobrim srednjetempaškim moš-delovima. Njihova muzika je, realno, tech-death jer je u suštini i kompleksna i ambiciozna i u metrici i u harmoniji i bla bla bla ali bend u prvi plan stavlja pesme i gruv i to meni izuzetno prija. Sjajno:
https://carnophage.bandcamp.com/album/matter-of-a-darker-nature
E, dobro, evo nas na kraju sa malo hevi metala i malokrosžanrovskih perverzija. Breakker iz Filadelfije na svom prvom EP-ju, Breakker, sviraju baš onako kako retro dizajn omota sugeriše. Ovo je ’80s sleaze metal sa svim njegovim ljupkim odlikama, dakle, optimističnim rifovima i poletnim ritmom, energičnim ženskim vokalima i generalno dinamičnom svirkom, ali bez adekvatne produkcije. Cenim što su Breakker u studiju tražili organskiji, prirodniji zvuk, naravno, ali materijal zvuči kao da nije ni izmiksovan i to dosta kvari uživanje. No, pravi hevi metalci će znati da prepoznaju potencijal:
https://breakker.bandcamp.com/album/breakker
Tendrils su veoma težak mathcore sastav iz Velike, jelte, Britanije. Album Long Dead je ne samo mučan na ime disonance, vrištanja i iskrivljenih metrika već je i sam zvuk veoma agresivan, sa naglašenom težinom, puno mikrofonije, miksom koji je dobar, dosta zapravo prostoran ali i masteringom koji je napravljen da vas spljeska. Dobro je ako imate snage i izdržljivosti za ovako nešto. A ako nemajte, trenirajte:
https://tendrilsuk.bandcamp.com/album/long-dead
Članovi Into Subversion su iz Australije i SAD i sviraju u dosta drugih bendova uglavnom death metal opredeljenja. No, ovaj je projekat negde između death metala, slzudge metala pa i industrial metala i EP Into Subversion sa svoje tri pesme pošteno krlja. Sve je ovo neki težak death-sludge groove, ali pored opake gitarske paljbe ima i neočekivanih efekata koji malo oplemenjuju skoro uniformno preteću atmosferu. Bubanj nedinamičan ali svirka dosta solidna. Interesantno, a pogotovo po ceni koju sami određujete:
https://intosubversion.bandcamp.com/album/into-subversion
https://ironfortressrecords.bandcamp.com/album/into-subversion
Indonežani Theist su negde između blackened crusta, black metala i death metala ali na novom EP-ju, Post-God Apocalypse, njihove pesme imaju i ingeniozno upotrebljene folklorne motive, horove, elektronske ritmove, epiku koju nisam očekivao od benda koji je deset godina proveo skoro u tišini nakon svog prvog EP-ja. Ovo je sveže, maštovito, pritom veoma agresivno a opet gruvi i zabavno, kao neka mladalačka, istočnjačka varijacija na britanski Anaal Nathrakh. Pa ne časite ni časa, EP je izvrstan a bendu će valjati podrška:
https://theistkvlt.bandcamp.com/album/post-god-apocalypse-2024-ep
Tenue su anarhistički, antifašistički blek metal/ screamo sastav iz Španije i zvuče TAČNO kako očekujete da zvuče iz ovog opisa. No, album Arcos, bóvedas, pórticos je dobar, sa fino izvučenom energetskom i emotivnom suštinom koju ova fuzija podrazumeva. Bend pravi ekspresivne, emocionalne pesme sa mnogo melodičnih i harmoničnih elemenata ali i sa naglašeno rokačkim ambicijama, produkcija je solidna i ovo se lepo sluša, pitko je i prijemčivo. Plus plaćate samo koliko sami odredite. Vrlo ljudski i vredno pažnje:
https://tenuepunx.bandcamp.com/album/arcos-b-vedas-p-rticos
Ako volite „shred“ i sve njemu blisko, Martin Templum Domini su bend za vas. Ovaj instrumentalni trio iz Španije je sa prvim albumom od pre nekih šest godina privukao dosta pažnje a drugi je virtuozniji, zrelije odsviran, sa više ambicije da se u muziku unesu progresivne i neoklasičarske forme. Meni, koji nisam neki shred-fanatik je The Dark Matter sasvim slušljiv ako već nije neko otkrovenje. Ovo je žestok, energičan metal odsviran pošteno, znojavo i napaljeno, bez gubljenja u baroknim aranžmanima i produkcijskom trikeraju. Ovde se CEPA za sve pare pa ako volite, poslušajte:
https://martintemplumdomini.bandcamp.com/album/the-dark-matter
Blind Guardian ne mogu da ostave svoj četvrti album, Somewhere Far Beyond na miru. Radili su mu remaster, izbacili živu verziju a sada su seli i ponovo ga snimili. Ali, jebiga, dobr je to album i Somewhere Far Beyond (Revisited) je dobra reimaginacija dobrog albuma, jedan onako patinirani nemački power metal sa modernom produkcijom i muzičarima još više sazrelim posle tri decenije svirke. Naravno, malčice se tu izgubi na šarmu jer nema te neke napaljene mladalačke energije lomljenja kalupa, sve je ovo sada rutiniranija svirka, ali se to kompenzuje boljom produkcijom. Moj utisak je da Hansi Kürsch i drugovi ovede uradili pravu stvar jer Somewhere Far Beyond (Revisited) ne zamenjuje originalni album već ga slavi na jedan dostojanstven način i sada obe ploče mogu da zajednički stoje u njihovom opusu i budu svedočanstvo o evoluciji ali i jednoj fundamentalnoj ispravnosti koncepta ovog benda.
https://blindguardian.bandcamp.com/album/somewhere-far-beyond-revisited
Album nedelje! Argentinski power trio Las Historias ima novi album (koji nije BAŠ album, ali o tome malo niže) i to bi trebalo da je razlog za opštenarodno veselje. Ovo je ekipa koja nekako epizomizira taj latinoamerički, u ovom trenutku najbolji mogući napor na svetu da se vaskrsne zvuk autentično psihodelične, bestidno OUT THERE muzike pokretane NE SAMO opijatima već i neutaživom željom da se dotakne nešto izvan i iza svakodnevnog, banalnog, uobičajenog, represivno poznatog. Tokom prethodnih par godina su Las Historias svoj spoj psihodelje i teškog roka, u velikoj meri zasnovan na Hendriksovom nasleđu, rafinirali i unapređivali do mere da je House Of Pain, kako se ovo izdanje zove, ploča sa osam pesama u svega pola sata muzike. I da je to na gomili fantastično. A radi se tek o demu! Ovde, naprosto, nema gubljenja vremena niti nekaih obaveznih sadržaja, svaki takt se svira kao da je najvažniji na ploči, sa gruvom, teksturom i lansiranjima u svemir koja vas drže na ivici sedišta od početka do kraja. Zvuk je naravno sirov, organski, neprskan i SAVRŠEN a svaki od muzičara je majstor sovg zanata ali ne mogu da ne podvučem to koliko je Thomas neverovatan gitarista sa svojim liričkim ali istovremeno SATANSKIM zvukom i tehnikom. Takođe gitarista koji je izgubio gitaru nakon ove sesije i nada se da ipak pronađe svoj „prelepi stratokaster“. U tehničkim terminima, ovo nije drugi album benda već demo kojim bend najavljuje drugi album i neke od ovih pesama će svakao biti duže i razrađenije kad do albuma dođe, ali House of Pain je već savršena ploča kojoj će dalja razrada i rafinman samo doneti još dubine. Mnogo je ovo moćno i ne treba časiti ni časa, rokenrol nije da se čeka nego da se SLUŠA:
https://evrecords.bandcamp.com/album/las-historias-house-of-pain