Quantcast
Channel: Cveće zla i naopakog PODRŽAVA STUDENTE I SVE NJIHOVE ZAHTEVE
Viewing all articles
Browse latest Browse all 1754

Pročitani stripovi: Against Hope

$
0
0

Against Hope je naslov grafičkog romana Victora Santosa koji je prošle godine objavio Dark Horse i koji se tako zove jer je ime glavne junakinje, nagađate, upravo Hope. A drugi likovi u priči se bore protiv nje. Uredno! Takođe, Against Hope je kul naslov za neo-noir strip u kome titularna meleskinja odrađuje osvetničku akciju protiv porodice neonacista u južnim krajevima Sjedinjenih američkih država. Puno akcije, zle volje i stilizovanog nasilja u stripu koji nema neki visoki koncept i fokusira se najpre na svoje sržne poruke: nacisti su zlo, a protiv zla se mora ponekad boriti GORIM. U ovom slučaju, vrlina znači istrajavanje u osvetničkom planu tokom više od decenije, ne bi li se porodica psihopata istrebila do poslednjeg člana i tako nedužnoj žrtvi – Hopeinom bivšem dečku, Jaiju – podario neki simbolički mir.

Victor Santos je jeda od onih španskih strip-crtača koji su ostvarili karijeru i u severnoameričkom stripu. No, Victor Santos je pre svega veoma uspešan na matičnom, španskom tržištu. Sa prvim publikovanim radom u 1999. godini, Santos je brzo došao i do svog prvog velikog hita, fentezi serijala Los Reyes Elfos koji je radio od 2000. godine sve do početka prošle decenije. Uz Vilenjačke kraljeve, Santos je radio i mnogo drugih stripova, od kojih su, recimo, Pulp Heroes, Black Kaiser ili Young Ronins bili najpoznatiji, obezbedivši mu i internacionalnu, mahom evropsku slavu sa izdavačima poput Soleila ili Paninija koji su ga objavljivali na drugim tržištima. Santos je u većini svojih projekata rađenih za Evropu kompletan autor, pišući i crtajući svoje stripove, ali kada je krenuo da radi za Amerikance, ovo je donelo i saradnju sa drugim scenaristima. Sa Brianom Azzarellom je uradio odlični Filthy Rich za ondašnji Vertigo Crime, a što je svakako ispalo tako dobro jer je Azzarellov i Rissov 100 Bullets, reklo bi se, bio jedan od jačih uticaja na Santosov rad. Sa Michaelom Avonom Oemingom i Brianom Glassom je radio i Mice Templar, a tu je i Bad Girls sa Alexom De Campijem i Violent Love sa Frankom Baribierejem. Santos ima vrlo plodnu američku karijeru i notabilno je da se najvećim delom ona odvija u domenu kriminalističkog i noir stripa, a da talentovani crtač do sada nije uopšte radio superheroje. No, to ga nije omelo da se proširi i u druge medije, pa je njegov strip Polar – takođe neo noir objavljen za Dark Horse – dobio i filmsku Netfliks adaptaciju sa Madsom Mikkelsenom u glavnoj ulozi.

Uz svu tu neo-noir ekspertizu, nije neko veliko iznenađenje ako kažem da je Against Hope ne samo neo-noir strip već i da je u pitanju jedan otvoreni omaž Franku Milleru, još konkretnije njegovom radu u okviru serijala Sin City. Što je svakako simpatično pa i dobrodošlo – Sin City jeste bio mesto na kome je Miller izleteo sa šina i izgubio kriterijume kontrole kvaliteta, ali je i mesto na kome je – inicijalno – uradio neke od svojih najboljih stripova u karijeri. Konkretno, Against Hope omažira delove Big Fat Kill priče iz Sin Cityja, ali je ovo generalno strip koji prevashodno tempom i tonom pripovedanja a onda i crtačkim stilom i atmosferom u dobroj meri odaje poštu magnum opusu Franka Millera.

Ovo jeste nekakav mač sa dve oštrice u mom tefteru jer, kako rekoh, Sin City je strip koji je sa jedne strane doneo veliki novi senzibilitet u američki strip devedesetih godina prošlog veka, uzimajući stare žanrovske trope i pakujući ih na nov, žestok i intenzivan način, ali je sa druge strane brzo potonuo u manirizam i fetišizaciju određenih elemenata daleko preko granice nelagode. Santosov strip nema „nelagodnije“ elemente – naglašenu seksualizaciju ženskih likova, fetišizovanje nacističkih simbola – štaviše, ovo je strip o kolorisanoj ženi koja ubija naciste jer su joj ubili dečka, ali od Sin Cityja preuzima pristup pripovedanju koji je skokovit, nelinearan i ovo može da bude i malo zbunjujuće za neke čitaoce.

Ne da je za mene bilo, Against Hope nije kompleksan narativ – ovo je praktično deathwishovsko-stevenseagalovska priča – i Santos je izlaže na nekoliko vremenskih planova u nekoliko odvojenih decenija da bi postigao maksimalnu efikasnost naracije, ali cena toga je i da imamo vrlo malo dublje karakterizacije čak i za samu Hope a još manje za ostale likove u stripu. Ovo je, dakle, neo-noir koji se pre svega vozi na mračnoj atmosferi i mučnim motivima mučenja i ubijanja, i kome karakteri i njihovi unutarnji život nisu prioritet.

Opet, Hope je lik sa istorijom i flešbekovi u sedamdesete i osamdesete nam daju priliku da više saznamo o njoj, od toga kako je izgradila odnos sa pažljivim i nežnim momkom sa kojim je imala i prvi snošaj, pa do poduke u borilačkim veštinama, ali, važnije, i u životnoj etici koju je dobila od oca, jednog poštenog, snažnog čoveka što je Hopeinu majku izuzetno poštovao i divio joj se. Ovo je bitan detalj već utoliko što se Hope, kasnije, bori protiv porodice kojoj su usta puna porodičnih vrednosti i morala, iako je u pitanju grupa odvratnih psihopata naložena na mitologiju rasne čistote i nekakvih prirodnih prava jedne rase i nacije u odnosu na druge.

Incident koji dovodi do smrti Hopeinog momka je ispričan iz nekoliko delova, umetnutih između događaja koji se odvijaju u „današnjem“ vremenu i Santos ovde pažljivo tempira akciju da dobijemo prirodne kulminacije u narativu. Kada u drugoj polovini stripa postane jasno šta je tačno porodica Herzfeld uradila Hope i njenom momku Jaiju, čitalac je potpuno spreman da u krvoločno osvetničko finale uleti sa istom količinom adrenalina koja vozi protagonistkinju. Taj formativni događaj je predstavljen prilično spretno, formatirajući nešto što je u suštini miniran incident koga rasistička predrasuda onda transformiše u tragediju što će obeležiti ostatak života svih umešanih.

Hope, dakle, sledeću deceniju provodi pripremajući svoju osvetu – i zarađujući za život kao lovac na ucene – i mora se priznati da su scene u kojima je gledamo kako deli pravdu među karijernim rasistima, zlostavljačima i siledžijama upečatljive, dinamične i imaju kvalitetno pripovedanje i koreografiju.

Sa druge strane, generalni ton stripa i pripovedanja su, pa, recimo, ne isuviše ambiciozni. Santos nije neki neiskusni scenarista već prekaljeni profesionalac, ali Against Hope nije filozofski traktat ili poetsko delo i da je u pitanju film ovo verovatno ne bi bio Walter Hill ili Sam Peckinpah već neki njihov direct to video derivat.

No, Santos je izvrstan crtač i stilizacije za kojima poseže u ovom stripu, njegovo korišćenje vizuelne simbolike, ali zatim i organizacija stranice, lomljenje radnje kroz krupne i sitne kadrove, sve to čini Against Hope atraktivnom ponudom za ljude koji vole da vide estetizovano nasilje i akciju. Ima puno smisla u tome što je ovaj strip objavio baš Dark Horse, jer pričamo o izdavaču koji drži neverovatno visok prosečni nivo kvaliteta crteža u svojim stripovima i koji je rado prihvatio i neuobičajen format u kome je Santos uradio ovaj roman. Naravno, Dark Horse je i kuća koju je u dobroj meri izgradio Sin City, pa je Against Hope naprosto bio prirodan projekat za njih. Ovde ima mnogo millerovskog uticaja i u tome kako Santos koristi kontra-svetlo za neke scene, u tome kako će nekada puke konture artistički zameniti „realistične“ crteže, ali i u samom tempu akcije koja je često uhvaćena u vrlo kinematskim, vrlo atraktivnim kadrovima kakve pamtimo još iz Millerovog rada na Daredevilu. Ovo, naravno, nije strip za ljude slabijeg stomaka jer se tu puca, ubada, seče i ubija, da ne pominjem sakati, i sve je urađeno u tamnom koloritu ne suviše lakom za oko, ali pričamo o vrlo zaokruženom vizuelnom identitetu i nepobitnoj energiji.

Sve u svemu, Against Hope nije nekakav kamen-međaš neo noira, ali jeste dopadljiv strip o osveti u kome za osvetnicu zdušno navijamo i, kada se i dođe do praktično horor-momenata u razrešenju, i dalje smo u svemu sa njom, puštajući malčice svojim animalnim nagonima na volju jer, ipak, instinkt nam govori da je u pitanju dostizanje pravde. U stvarnom životu, naravno, nismo sigurni da bismo ovu vrstu osvetničkog plana podržali – još manje sami izveli – ali umetnost je zato tu da nam pruži svojevrsnu katarzu. Sami se možete katarzirati kod kuće, uz digitalno izdanje Against Hope, dobavljivo ovde.


Viewing all articles
Browse latest Browse all 1754

Trending Articles


Kraljica noci - epizoda 3


Porodica Serano - epizoda 128


Ertugrul - epizoda 134


Anali - Epizoda 50


Brother Bear 2 (2006)


Moja draga - epizoda 31


Порекло презимена, село Прогорелица (Краљево)


Endometrijum


Grijeh i sram


Od: Natasa