Hteli mi to ili ne hteli, dolazi leto i mada ima nas koji se užasavamo vrućine i znoja, ima i vas koji volite gužvu, pokret, ljudsku blizinu. Poštujemo i ne osuđujemo (to jest osuđujemo ali u sebi jer smo, eto, lepo vaspitani licemeri) i u tom smislu, vredi ponuditi tim ljubiteljima pokreta, topline, znoja i miline jedan sa dosta ljubavi sklopljen mikstejp jamajčanskog dancehall zvuka iz njegove, moglo bi se tvrditi sa dosta argumenata, najbolje epohe.
Kad god pomislim na dancehall i ragga muziku, ne mašim se baš za pištolj – jer ga i ne nosim – ali uvek se setim mudrih reči Kevina Martina izrečenih u ovom intervjuu:
„Kada sam prvi put čuo ragga, mislio sam da je smeće, kao i svi drugi. Mislim, bio sam teški dub snob jer sam već godinama slušao reggae pod uticajem Johna Peela, i tako… kad sam prvi put čuo ragga mislio sam da je sranje. (…) Jasno, 95 odsto sve muzike je smeće, potrošna roba. Ostalih pet posto u svakom žanru je hardcore i fantastično je, samo ga treba pronaći. Kada sam se konačno ubacio u ragga, dopalo mi se to što nikad nisi mogao da znaš kako će sledeći singl zvučati; svaka sledeća ploča je bila nov izazov.“
Ovo je donekle zaista i refeksija iskustva koje sam i ja imao, sa trajektorijom koja je podrazumevala intenzivno slušanje dub muzike tokom devedesetih – svakako do i preko mere snobizma – i onda pomisao da je dancehall inačica jamajčanske muzike naprosto njihova verzija turbofolka namenjena prostom plebsu. No, prvi koji je ozbiljno počeo da se interesuje za ovu muziku iz moje blizine bio je Stanna, bubnjar URGH!-a pa je prve ragga mikseve on i nabavio i kada smo ih kod njega slušali, negde početkom ovog veka, naprosto nisam mogao da ne budem impresioniran energijom i brzinom koji su šikljali iz te muzike.
Konsekventno, i dan-danas je za mene najbolji raggamuffin/ dancehall materijal onaj koji je pravljen u devedesetim godinama prošlog i početkom ovog veka. No, pošto ja uvek imam i tu nesrećnu opsesiju idejom da kad god pravim neki mikstejp on treba da bude i malo didaktičan, da ima meru istorijskog ali i da pokaže autsajderske perspektive u odnosu na sržne elemente žanra, tako je i ovo što ćete slušati zaista sklopljeno prevashodno od hardcore dancehall muzike iz devedesetih i ranih godina ovog milenijuma, ali mikstejp kao svoju drugu pesmu ima Dillingerovu Veteran u svojoj dab verziji a koja, čini mi se, skoro idealno prikazuje kako je jedna forma rege muzike prešla u drugu i kako među njima postoje prirodne spone.
Dancehall i pogotovo njegova raggamuffin verzija iz devedesetih u sebi spajaju mnoge elemente koje volim ne samo kod muzike već u umetnosti uopšte: svedenost, rad u jednom spartanskom okruženju koje zahteva kreativno korišćenje malog broja resursa radije nego eksperimentisanje sa nekom velikom paletom mogućih izraza, oslanjanje na stvarno životno, proživljeno iskustvo sa jedne strane a zatim i živu, često bezobraznu maštu sa druge, puno energije, veliku brzinu ali i ekstreman fokus tako da muzika sklopljena od zapravo gotovo pointilistički sitnih elemenata deluje puno i zaokruženo. Kao i njegov stariji brat, američki hip-hop, dancehall je, pogotovo u svojoj digitalnoj verziji postao i čitava postmoderna disciplina recikliranja, citiranja i komunikacije onim što će kasnije biti prozvano memima. Ovaj mikstejp zato ima na više mesta različite pesme koje su izvođene preko jedne iste „riddim“ matrice, gde se može dobro čuti kreativnost ne samo na strani toastera koji recituju i pevaju sasvim različite stvari, već i u tretmanu same matrice kojom dalje može biti manipulisano kroz ubrzavanje, usporavanje, dodavanje ili oduzimanje elemenata.
Iako je naglasak na vokalnim pesmama, u mikstejp sam ubacio i nekoliko čistih „riddim“ komada, dakle, samih matrica, birajući one koje smatram posebnom fascinantnim. Naravno, prvi od njih je Streetsweeper, koga Kevin Martin i pominje u gornjem intervjuu kao zvuk koji mu je sasvim promenio shvatanje ove muzike i koji se u nekim narednim pesmama čuje ispod glasova, ali ima ih još, i svi su fascinantni.
I sam Martin se pojavjuje u jednoj od ikoničkih pesama koje je uradio kao The Bug i ovo je jedino odstupanje od Jamajke (uz, naravno, činjenicu da je toaster, „Fast“ Daddy Freddy koga ovde čujemo rođeni Jamajčanin) koje sam morao da napravim naprosto da priznam čoveku vrednost rada kojim je ragga i dancehall približio jednom sasvim novom sloju publike.
Naravno, dancehall i ragamuffin nisu imuni na stvari koje generalno osuđujemo a kad su u devedesetima toasteri počeli da se ugledaju na američke hip-hop MC-jeve, raggamuffin je i sam počeo sve više da dobija tekstove o pištoljima, bogatstvu, pretnjama fizičkim nasiljem, ženama koje izazivaju seksualno uzbuđenje kod autora, ali i o homofobiji. Trudio sam se da u ovaj miks ne uključim ništa što bih smatrao neprihvatljivim sa te strane, pa mislim da sam izbegao naglašeno seksističke i homofobne poruke (neka mi se ukaže ako ih neko pronađe) a tekstove koji se bave gangsterskim pretnjama nasiljem možemo, kao i kod hip-hopa u SAD smatrati simboličkim ratovanjem koje zamenjuje „pravo“ ratovanje.
Konačno, prema kraju mikstejpa se pojavljuju samo nešto novije pesme sa nešto bogatijom produkcijom, gde se mogu čuti semplovani instrumenti poput gitara i slično, ali kako je meni ekstremni minimalizam digitalnog dancehalla jedna od njegovih najprijemčivijih osobina, mislim da kontrast između ovih pesama i komada iz devedesetih nije naglašen i da se mikstejp drži kao sasvim skladna celina.
Kao i obično, mikstejp možete daunloudovati ili strimovati direktno sa mog Mega profila, a evo i spiska pesama, sa napomenom da su navedena imena ljudi i žena čiji se glasovi čuju, sem u nekoliko instrumentalnih kompozicija (Streetsweeper, ili genijalna Diwali sa svojim bliskoistočnim semplom i druge) gde su navedena imena autora riddima.
Uživajte.
https://mega.nz/file/llw3za5Y#dJjTIQSgpmO8AL-l3B-jYUDdOdagiXA4eK9fb7bXk34
- Chaka Demus: Get Up
- Dillinger: Veteran Dub
- Cutty Ranks: Grizzle
- General Degree: Signal
- Steely & Clevie: Streetsweeper
- Cutty Ranks: Limb by Limb
- Beenie Man: Kickin For Show
- Gospel Fish: Gun Talk
- Red Rat: Tight Up Skirt
- Lenky: Diwali
- Zebra: You See me
- Louchie Lou: Rich Girl
- Dave kelly: The Return
- Sizzla: Gund Out
- The Bug feat.Daddy Freddy: Run the Place red (Raw Meat)
- Mr. Vegas feat. Sean Paul – Haffi Get Da Gal Yah [Hot Gal Today]
- Lenky & Andrew Thomas: Bad Mongrell
- Capleton: Melting Pot
- Goofy: Fatty Boom Boom
- Nardo Ranks: Burrup
- The Grynch and Tippa Irie: Electro Agony in Dub
- Merciless: Real Man
- General Degree: Traffic Blocking
- Bobby Konders: Lickshot Rewind
- Iyara: Deh Sump Deh
- Elephant Man: Humble Calf
- Captain Barkey: Go Go Wine
- Frisco Kid: War
- Andre „Suku“ Gray: Sign Rhythm
- Regan: Weh She Come Fah
- Ward 21 – M 16
- Future Troubles: Drunken Master
- Ward 21 – No Apologies
- Desperado – Bun 5.0
- Danny English: Don’t Call Di Cop
- Beenie Man: Slam All
- Monster Twins: Monster Walk
- Bounty Killer, Wayne Marshall, Farenheit: The Struggle
- Screechie Joe: Zuggie Zuggie
- Capleton: Final Assassin
- Bounty Killer: Bomb Heaven
- Dwayne: Crank Caller
- Spragga Benz: Dat She Like
- Desperado: Floos Pass Dem
- Tanya Stephens: Own Man
- Jah Mason: Hail Jah