Nedelja teškog vremena, olujnih, zapravo orkanskih iskušenja za Balkan, ali i nedelja gomile jubileja u metal kulturi. Nadam se da ćete imati miran i opušten vikend, a dopustite mi da vam sugerišem njegov saundtrak.
Dakle, prvo blek metal, kako je i red. Grci Temple of Katharsis postoje već duže od decenije ali su tek sada, posle mase EP i split izdanja dorasli da izdaju prvi pravi album. Macabre Ritual je vrlo GRČKA ploča blek metala koji je i melodičan i himničan a opet sirov i jednostavan. Temple of Katharsis su prilično old school u svom izrazu, vukući na legendarni period grčke blek metal scene devedesetih godina prošlog veka i nudeći uredan, čist zvuk koji, kada se uporedi sa današnjim trendovima u blek metalu deluje skoro retrofuturistički. Mislim, ovde se čuje bas gitara! Lepe pesme, disciplinovana a žestoka svirka, dosta egejskog ugođaja u harmonijama, jednom rečju užitak:
https://theogoniarecords.bandcamp.com/album/macabre-ritual
Atgeir iz Los Anđelesa sviraju (svira?) depresivni blek metal po mom ukusu. Naime, na EP-ju Remember pesme jesu dugačke i prilično monotone ali stvar uveliko vade prilično težak, mesnat zvuk i žustra, ubedljiva izvedba. Atgeir, dakle, nisu pop bend maskiran u corpsepaint nego „pravi“ metalci koji prolaze kroz fazu intenzivnog emotivnog bola i to se onda čuje u pesmama dugačkih, neočekivano raznovrsnih aranžmana čija je atmosfera očaja neupitna ali je neupitna i energija s kojom se taj očaj istražuje:
https://atgeir.bandcamp.com/album/remember
A pnagroth (tako malim slovom) su iz mesta neverovatno nazvanog Kissimmee, na Floridi i ovo je dvočlani blek metal sastav sa dosta ambicije da svira izvan tradicionalnih formata. Naravno, kao uzori se ovde pominju Uada, Abigail Williams itd. pa i sami možete da pretpostavite da album Mayqueen zvuči dosta moderno ali i eksperimentalno. pnagroth uspevaju da blek metal spoje sa mnogim savremenim žanrovskim idejama, mešajući i death metal i djent pa i shoegazeom oprljeni atmosferični pop za ploču koja je tehnički impresivna – jer ipak je u pitanju projekat dvojice ljudi verovatno sav urađen kod kuće – a muzički, i pored čestih upadanja u oprobane žanrovske trikove, zapravo u sumi smela i nadahnuta:
https://pnagroth.bandcamp.com/album/mayqueen
Omot četvrtog albuma poljskih Sznur ima sliku ljudske kože iz ogromne blizine i to signalizira da se kod ovog benda radi o osobenom pristupu blek metalu. Ne preterano ekscentričnom, ispostavlja se, Ludzina je uredan, kvalitetan black-thrash metal album za bend koji od 2017. godine radi solidnim tempom i piše muziku koja je neposredna jednostavna, ali efektna. Nema ovde previsokih koncepata ali Sznur tresu vrlo pošteno, imaju dobar zvuk, dobar gruv i generalno zvuče kao da tačno znaju šta rade. Opasno:
https://godzovwarproductions.bandcamp.com/album/ludzina
Ne marim za britanski Akercocke, ali kako je ovo nedelja obeležavanja silnih jubileja, red je da se pomenu i oni. Decades of Devil Worship je živi album kojim londonski (sada progresivni) black/ death metalci obeležavaju, uh, 26 godina rada. Nije STVARAN jubilej ali je naziv albuma tehnički tačan. Dakle, tačan na najbolji način. I da ne grešim dušu, Akercocke mi se u ovoj sazreloj formi zapravo dosta dopadaju, sa svirkom koja je kompjuterski precizna i pesmama koje kao da su čekale 2023. godinu da dobiju težinu, oštrinu i spontanost što mi sada deluju autentično i ne smaraju me. Čuda se dešavaju!
Album Decade of Pestilence argentinskih Spiritual Desecration sastavljen je od snimaka lošeg i još goreg kvaliteta zvuka. Ali ovaj bend nekako toliko autentično i snažno stoji iza ovih pesama da to ne smeta. U pitanju je kompilacija demo snimaka, neobjavljenih snimnaka i živih snimaka kojim ovaj EKSTREMNO blasfemični sastav proslavlja dekadu postojanja a muzika je, nagađate, supersirovi old school black metal kakav biste čuli krajem osamdesetih iz neke nordijske ili latinoameričke zabiti ako biste tražili dovoljno uporno. Ili dovoljno nesmotreno. Ne znam, meni je ovo neodoljivo:
https://spiritualdesecrationarg.bandcamp.com/album/decade-of-pestilence
Ima četiri godine otkad nisam pisao o potlandskom projektu Mizmor odnosno מזמור (a što je hebrejska reč za psalm) pa je red da kažem da je novi album, Prosaic lepa ploča sirovog, hermetičnog ali na momente i melodičnog i emotivnog, pa, black-doom metala. A.L.N., jedini član i autor u ovom bendu veli da je hteo da napiše manje konceptualnu ploču, nešto bliže njegovoj svakodnevnici, pa je snimio četiri pesme od kojih je najkraća skoro osam i po minuta MUČNINE i zapravo uspeo da u to udene dosta ličnog. Sirovo je ovo, nije za svakoga, ali je neposredno, iskreno i, ako imate smelosti, možda i PREVIŠE komunikativno.
https://mizmor.bandcamp.com/album/prosaic-2
Kad bend postoji od prošlog veka a album je snimio tek sada, to je obično signal za uzbunu ali Ancestral Blood iz Severne Karoline su dosta dobro prošli na svom debiju Forgotten Myths and Legends – Chapter 1. Kako je ime albuma pompezno, takva je i muzika ali ovo je simfonijski blek metal koji, nekim čudom, ne iscrpljuje svoje kreativne sokove u besmisleno nakićenim aranžmanima i picanjenoj produkciji nego KRLJA. Simfonijska komponenta je ovde svedena i služi osnovnim temama peama i mada je pedeset minuta ove muzike svakako malo prejako za mene da bih ih odradio u jednom sedenju, maštovitost Charlesa Lucije je van svake sumnje:
Hadjemo dalje na stoner rock, doom metal, sludge metal, hard rock i psihodeliju. Kalifornijski Auralayer spajaju malo progresive i malo psihodelije u svom teškom roku, mada zvuče vrlo moderno sa tim niskim štimom i svirkom koja je puna savremenih tehnika. Bend sam priziva Mastodon i Torche kao koordinate između kojih se kreće i album Thousand Petals, njihov prvi, izleće na teren sa puno entuzijazma da se dokaže. Prijatno je slušati ploču koja ima jasnu ambiciju da bude komunikativna i slušljiva i publici izvan užeg kruga heavy-psych frikova a da u zvuku i generalnoj atmosferi i dalje drži tvrdu liniju. Pesme su fino napisane, produkcija zdrava, sve u svemu lep album:
https://auralayer.bandcamp.com/album/thousand-petals
Cloud machine su iz Sent Luisa i voze kvalitetan, mada dosta lo-fi stoner-doom-sludge metal. Posle jednog albuma iz prošle godine (a koji se zvao Bong Metal Vol. 1, da bude odmah jasno o kakvim oblacima to bend govori), sada imamo EP Cashed sa četiri pesme teškog, mučnog a zavodljivog gruva. Bend je STRAŠNO distorziran, sa mnogo mikrofonije i buke, ali ume da svira i bluzerske rifove pa se muzika nalazi na nekoj ugodnoj sredini između nasilnosti i relaksacije. Produkcija nije tako rđava zapravo i obavlja potreban posao, a pevanje je vrlo solidno. Bend koji vredi pratiti:
https://cloudmachine2.bandcamp.com/album/cashed
Prošle godine mi je bio okej demo britanskih Chapel Floods nazvan Chapel Floods a sada Chapel Floods imaju EP Chapel Floods na kome su dve od četiri pesme ponovljene sa demo snimka od prošle godine, Chapel Floods. Ni jedna od njih se ne zove Chapel Floods, da ne bude zabune, i ako bend i ima takvu pesmu, još uvek je nije privoleo na harddisk. Enivej, ovo mi je i prošle godine bilo zanimljivo na ime totalno BOLESNOG, sporog, mučnog sludge-doom gruva koji bend ovde valja još jače, bolje i sigurnije, ali sam i tada ukazao da pevanje može da bude dilbrejker za neke slušaoce. Meni se dopada kako vokali zvuče kao da dolaze iz nekog košmara koji ima osoba što spava u sobi do one u kojoj se muzika događa ali ne branim da će to vama biti malo vird. No, muzika Chapel Floods je napravljena da vas stavi u neugodnu poziciju i želi da u njoj nađete tračak transcendencije pa ovaj EP, mislim, uspešno ispunjava svoju misiju:
https://chapelfloods.bandcamp.com/album/chapel-floods-2
Florist iz Tampe su mnogo manje vird i mučni. Minialbum Contact sa svojih šest pesama nudi pošten, znojav psihodelični rokenrol koji na keca hvata i šarmira dobrim, gruvom, ugodnim vokalima i čvrstim a ne skroz betoniranim zvukom, a onda, kada slušate malo pažljivije čujete sve te sjajne psihodelične razrade bluzerskih tema. Ovo je stoner rok sa space rock ambicijama, pa je kombinacija velikh sabatovskih rifova, ajomijevskih solaža, melodičnih vokala i sintisajzerske izmaglice podešena da vas istovemeno drži i čvrsto na patosu i visoko iznad oblaka. Odlično:
https://floristheavy.bandcamp.com/album/contact
Tokijski stoner rokeri Hebi Katana su ove godine već izdali živi album i kompilaciju demo snimaka (a osnovani su pre svega tri godine) pa je najlogičnije da sad imamo i novi EP. Orange ima četiri pesme finog, drusnog, bluziranog stoner roka gde gitara masno zavija a pevač zvuči kao da bi se pobio sa svakim ko mu se nesmotreno ušeta u vidno polje. Bend ima snažan zvuk i svira pošteno i znojavo a spreman je da VAMA prepusti odluku o tome koliko ovo može da se plati, pa nemam druge sem da podignem oba palca visoko u vazduh:
https://hebikatana.bandcamp.com/album/orange-ep
Gotenburžani Monolord za Septembar spremaju EP It’s All The Same, sa dve pesme, ali se već sada može kupiti na Bandcampu. I trebalo bi, jer su ovo dve lepe, melodične pesme psihodeličnog hard-roka, onako, poletne, himnične, sa umiljatim gitarama i pevanjem a sa finim heavy zvukom i lepim faziranim teksturama. Ugodno:
https://monolord.bandcamp.com/album/its-all-the-same
Katalonci Grip malo odskaču od onog na šta sam se navikao da očekujem kad je u pitanju španski stoner rok. Album Solstici je meditativniji i okrenutiji post-metal zvuku od uobičajeno bluziranog, rokerskog stoner stila koji redovno stiže iz Španije. Ali je lep. Pevačica Ana Ruiz ima jedan sanjivi, himnični kvalitet u svojoj izvedbi a bend valja hipnotičke rifove u lepom, bogatom, ne preglasnom zvuku i miksu. Generalna atmosfera albuma je kontemplativna, ali je ovo i rifaška ploča, dinamična ali prevashodno okrenuta ka heavy delu spektra. Prija to:
https://grip.bandcamp.com/album/solstici
Consumer Culture za sebe kažu da su pankeri iz Baltimora i, svakako, čuje se to. Ali album The Future is a Pile of Bodies nije SAMO pank, naprotiv, on je pank rok anarhičnost primenjena na stoner-rok i sludge metal pa se u sumi dobija blago haotična ali i blago psihodelična rok predstava. Ovde svakako ne manjka paklene distorzije i vrištanja pa ako volite da ne znate odakle će doći naredni udarac a draga vam je lo-budget produkcija, ovi ljudi zapravo znaju da sviraju. I kao carevi ovo naplaćuju po vašoj želji:
https://consumerculture.bandcamp.com/album/the-future-is-a-pile-of-bodies
Sorcia su iz Sijetla pa imaju tu privilegiju da im je album snimio, miskovao i masterovao Tad Doyle lično. Lost Season ne zvuči ISTO kao Tadov stari, legendarni bend Tad, ali ima ovde sirovosti i energije kojih se sećamo iz njegovog doba. Sorcia su mešavina stonerskog dooma i pankerskije alternativne verzije teškog roka i ovaj album brutalno prži a da je pritom i pitak i na momente zdravo melodičan. Lepo!
https://sorcia.bandcamp.com/album/lost-season
Jako lepo zvuče i Ursular iz Saksonije kad na debi albumu Preta, a koji je stigao na red posle dva EP-ja, u tužnu i dostojanstvenu doom metal muziku umešaju tenor saksofon. Ovo je vrlo, vrlo srećan spoj, sa promišljenom estetikom u kojoj atmosferične, hipnotične gitare i pomenuti saksofon sede kao rođena braća u miksu kome ne nedostaje moćnog ritma i meljućeg basa. No, heroina ovog filma je Babett Richter, saksofonistkinja i pevačica koja, u skladu sa svojim prezimenom, TRESE ZEMLJU i nebo moćnim vokalom. Richterova ima fantastičan opseg dinamike, od eteričnog pevušenja, preko debelog bluz jecaja do razornog metal vriska i ove se dugačke pesme s pravom oslanjaju na nju. Izvrsno.
https://ursular.bandcamp.com/album/preta
Još kombinovanja ženskog vokala i hard ’n’ heavy gitara? Ima! Prvi put čujem za Occult Witches iz Kvebeka, ali album Mastermind me je brzo šarmirao. Ovo je energičan, gruverski moderni hard rok sa stonerskim, bluziranim temama, finim ženskim vokalom i nemirnim, zapaljivim gitarama. Bend je, očigledno odrastao na klasičnim ’60s i ’70s ritam i bluz i hard rok formatima, svemu dodao malo novomilenijumske stonerske energije i, bogami, neke od pesama na albumu su blizu statusu remek-dela. Ne propustiti:
https://occultwitches.bandcamp.com/album/mastermind
Ripple Music su nas ove nedelje obradovali novim albumom Teksaških Thunder Horse. Voleo sam i prethodni album ove momčadi za istog kalifornijskog izdavača a After the Fall nastavlja u vrlo sigurnoj kombinaciji stoner roka koji po prirodi stvari mora da ima malo južnjačkog šmeka, i metala koji pokriva ceo prostor između dooma i NWOBHM-a. Naravno, najbitnije je da su pesme lepo napisane i da tu konceptualnu matricu iznose elegantno i organski, bez nekakvih postmodernističkih pačvorka, ali i sa dovoljno volje da se ekspeimentiše kako Thunder Horse ne bi zvučali kao puki Black Sabbath Tribute Band. Vrlo pristojan zvuk sa lepom separacijom instrumenata i težinom u miksu koja dolazi iz pojačala i udaraca a ne od gain efekta na mikseti daje ovim epskim stoner himnama patinu i eleganciju i album je prava proslava teškog roka od početka do kraja.
https://ripplemusic.bandcamp.com/album/after-the-fall
Ripple Music usred leta rade punom parom pa tako ove nedelje imaju i debi album Portlandskih Viral Tyrant. Nazvana Vultures LikeYou, ovo je ploča prijatno faziranog i gruverskog sludge-doom zvuka koji sabatovske rifove spaja sa ritualističkim napevima i u sporom, repetitivnom formatu nalazi dosta drame i dinamike. Viral Tyrant pored očiglednih dugova klasičnom ’70s hard rock, doom i heavy metal nasleđu imaju i modernije elemente sludge metal ili čak thrash metal pravaca, pa i blagi progresivni otklon u kombinovanju svih ovih uticaja, tako da je fer reći da ćete ovde doći zbog rifova a ostati zbog svega ostalog:
https://ripplemusic.bandcamp.com/album/vultures-like-you
I idemo dalje: thrash metal, speed metal, hardcore, grindcore i death metal. Prijali su mi meksički WarGod na svom drugom albumu, a koji je zapravo snimljen još 2008. godine kao demo. Izašao petnaest godina kasnije ovaj materijal šarmira neposrednošću i žestinom. Pričamo o vrlo solidnom speed/ thrash metalu koji ide brzo i pun je zaraznih rifova. Sirovija produkcija se ovde savršeno uklapa uz koncept i Crímenes de Guerra se sluša sa uživanjem od početka do kraja, a plaćate po želji:
https://nekromantrarecords.bandcamp.com/album/cr-menes-de-guerra
Isto iz Meksika su Atrox sa albumom Dominant Species, jednom časnom, znojavom pločom thrash metala koji ne filozofira previše ali i nije samo sprintersko proletanje kroz žanr. Atrox pokazuju da znaju kako se gradi pesama i prelazi iz gruva u krljačinu i nazad a imaju i prijatan zvuk sa zvonkom, energičnom bas-gitarom i pevačem koji još malo pa da peva death metal. Ugodan album za trešere od ukusa:
Maidenhead su iz mesta Maidenhead u Masačusetsu a minialbum sa kojim debituju im se, dovitljivo, zove Decapitation of a Maiden. Slatko, a i muzika nije loša. Bend naglašava da su od ovih šest pesama neke nastale još pre šest godina, te da su tek sada privoljene studijskoj formi i, svakako, čuje se ovde da su se neke od kompozicija krčkale i da su evoluirale kroz godine. No, Maidenhead nisu neki komplikovan koncept, ovo je prijatan thrash/ death metal sa lepim rifovima, raznovrsnim tempom i dinamikom i pevačicom koja zvuči DEMONSKI. Old school ali ne naglašeno retro, Maidenhead se veoma lepo preporučuju ovim dobro produciranim materijalom:
https://maidenhead666.bandcamp.com/album/decapitation-of-a-maiden
Isto tako nekako esenski Cerebral Invasion imaju debi album A Story of Death i ovo je isto thrash/ death svirka ali kad ga poslušate sve zvuči sasvim drugačije. Cerebral Invasion su mnogo mračniji, bliži death metal štroki a opet sa dosta trešerske tehničke discipline u pesmama. Nije ovo ni sad kao previše maštovito, ali Cerebral Invasion uspevaju da žustrinom svirke nadoknade ono što im fali u imaginativnosti pa je ovo prijatna, hedbengerska ploča koja se ne stidi da bude i vrlo old school speed metal kad joj to prija (recimo u Rise or be Killed).
https://cerebralinvasion.bandcamp.com/album/a-story-of-death
Za malo „trešerskiji“ thrash metal tu su Bloodletter iz Čikaga. Ne da na njihovom trećem albumu nema maštovitih melodijskih vinjeta koje bi se sasvim lepo snašle u pesmama nekog melodeath sastava – ima ih onoliko – ali A Different Kind of Hell emanira trešersku nervozu i ulični šmek koji se veikim delom oslanja na vokale gitariste Petera Carparellija. Carparelli stvari drži čvrsto sa obe noge na asfaltu svojom vokalnom izvedbom pa ni kada bend uleti u barokne harmonije koje obe gitare pletu u isto vreme to ne zvuči kao izdaja izvorne thrash energije. Pritom, pesme su kratke, efikasne, nabijene maštovitim temama i ova kombinacija thrash metala i melodeath mejdnovštine mi se jako dopala:
https://bloodlettermetal.bandcamp.com/album/a-different-kind-of-hell
Još uvek se navikavam da su Inhuman Condition bend za sebe a ne nekakva alotropska modifikacija starog hardkor benda Inhuman Conditions. Enivej, ovaj trio sa Floride snimio je novi EP, Panic Prayer i pored četiri pesme prljavog, gadnog thrash metala zagađenog death metalom (ali na najplemenitiji način), dodaju još četiri pesme snimljene uživo. Velju for mani! Ovo je vrlo old school (mislim, ovde ipak sviraju članovi nekih postava Massacre i Death), sirovo, nezainteresovano za modernu publiku i stadionski thrash i dopašće vam se ako mrzite sve moderno i upeglano:
https://inhumancondition.bandcamp.com/album/panic-prayer
Teksaški Fugitive su prošle godine imali zapažen debi EP Maniac, a sad se vraćaju singlom sa dve pesme i njihov je teški thrashcore vrlo ubedljiv. Blast Furnace b/w Standoff je zvuk ljudi koji su besni i ne mare da vam se to ne sviđa, thrash metal i hardcore punk spojeni pod presom, sa vrlo teškim zvukom i jednostavnim ali ne nemaštovitim aranžmanima. Ovo je iskreno, neposredno i dolazi direktno sa ulice i iz duše pa poslušajte:
https://fugitivetx.bandcamp.com/album/blast-furnace-b-w-standoff
Francuzi Bastion su u svoj beatdown hardcore utovarili dovoljno death metal rifova da meni to bude više nego simpatično. Ovo je kao neko ko je istovremeno odrastao i na Earth Crisis i na Cannibal Corpse pa seo da pravi svoju muziku, nudeći solidnu količinu besa i raznih drugih, ali isključivo negativnih emocija za album od jedanaest pesama srednjetempaškog prebijanja. Odlična produkcija, vrlo VRLO mošerski gruv, razjaren pevač – album Prémices nudi sve što je potrebno da čovek bude srećan:
https://bastion4.bandcamp.com/album/pr-mices
A onda su tu The Gavel iz Ilinoisa čiji je EP Split (pretpostavljam split sa nekim drugim bendom, ali informacija nema) solidnih sedam minuta GAŽENJA. Ovo je vrlo heavy metalizirani hardkor sa moćnim zvukom razjarenih gitara, zverskim pevačem i teškim, relativno sporim ali neodoljivim ritmovima. Ubitačno:
https://thegavel.bandcamp.com/album/split
xapothecaryx su, nagađate, veganski straight edge bend iz Ujedinjenog kraljevstva. Njihov EP Purity of Flesh, S(p)oiled by Greed ima pet pesama besne metalizirane hardkor svirke presecane atmosferičnim, mirnijim pasažima. Ili bar jednim takvim pasažom, na sredini. Ostalo je srednjetempaško zakucavanje po receptu Earth Crisis i drugih heroja devedesetih pa ako volite, ovo se plaća koliko hoćete:
https://xapothecaryx.bandcamp.com/album/purity-of-flesh-s-p-oiled-by-greed
Rezent su iz Ist Beja u kaliforniji i Hardside je, nagađate i po imenu, kolekcija od tri pesme teškog, metaliziranog hardkora. Rezent nisu suviše originalni ali ova tri krateža daju potrebnu dozu moshcore bijesa i gruva svakome ko voli nisko naštimovane gitare, repujuće pevače i tribalne ritmove.
https://rezent.bandcamp.com/album/hardside
Slično zvuče i Death Before Dishonor iz Bostona na EP-ju Master of None, ali su bliži thrashcore zvuku. Ovde doduše ima samo jedna njihova pesma, koja je dobar, energičan metalizirani hardcore sa kvalitetnom produkcijom, brutalnim vokalom i dobrim rifovima, a drugi komad je obrada Sonic Reducera od Dead Boysa i, mislim, pričamo SAMO o možda najboljoj pank rok pesmi svih vremena tako da, vredi odvojiti uvo. Death Before Dishonor je svakako sviraju sa dosta ubedljivosti.
https://deathbeforedishonorbhc.bandcamp.com/album/master-of-none
Bent su iz zapadnog Masačusetsa i njihov debi album, Imaginal (Stvarno? Nekako su se oteli iskušenju da album nazovu Get Bent? KAKO???) je zabavna mešavina pank roka, hardkor treša i posthardkora. Nije mala stvar spojiti čitave epohe razvoja pank muzike u okviru jednog benda i jednog albuma, ali, ovo je vrlo šarmatntno uspešan projekat. Imaginal je raznovrsna ploča koja ROKA bez pardona i ovde su forme mnogo manje važne od suština a suština je organski, neprskani rokenrol. Obljubite ga iz sve snage:
https://benttheband.bandcamp.com/album/imaginal
Nikako mi se ne dopada SVE što Cultist rade na albumu Slow Suicide ali morao sam ovo da poslušam znajući da bend vrti smešu beatdown hardcorea i deathcorea a snima za (uglavnom) hrišćansku etiketu Facedown Records. I, mislim, ovo je HEAVY. I hermetično, i mučno i, dobro, na momente me smori standardnim deathcore programom monotonalnih brejkdauna i bas-dropova, ali Cultist imaju zaista brutalan izraz a ta ulična beatdown komponenta ih sprečava od nestajanja u sopstvenim rektumima, pa se ja na kraju nisam pokajao:
Evo nam i novog EP-ja kalifornijskog blackened grindcore projekta Fucked. I staro je bilo dobro a novi EP, smoldering passage je odličan sa kratkim ali maštovitim pesmama koje nemaju problem da u agresivni minimalizam ubace atmosferične momente sa akustičnom gitarom. Zapravo reflektivniji i raznovrsniji materijal nego što sam očekivao, i pritom vrlo solidno produciran. Ako do sada niste probali Fucked, ovo je dobro mesto da se započne a pogotovo po prijateljskoj ceni od daj-šta-daš.
https://fucked1.bandcamp.com/album/smoldering-passage
Demo ’23 tokijskog kvarteta Negative Sun ima tri pesme od kojih je poslednja obrada Lightning Bolt, pa je odmah jasno kako će i ostatak zvučati. Dakle, bučno, rastrzano, energično, sirovo, lo-fi i zabavno. Iako je navodno rađeno u studiju sa pravim mikrofonima itd, sve zvuči kao da je snimljeno dajbože telefonom u podrumu ali to mu i daje finu oštrinu i energiju a ekipa svira kao da je ganjaju svi demoni iz pakla. Još se i plaća kako sami odlučite. Sjajno!
https://negativesun.bandcamp.com/album/demo-23
Petiot iz Brazilije navode da su im uzori Regurgitate i Carcass i Flesh Grinder i, pa, baš tako i zvuče. Ovo je old school goregrind koji uspešno i efikasno vozi svoju kombinaciju D-Beat i Blastbeat ritmova sa povremenim upadom u proto-death metal gruv. EP Amblyopia ima tri pesme snimljene u prilično lo-fi uslovima i ni jedna ne dobacuje do minut i izvrstan je. Ne znam da li je izvrstan u visini sedam dolara koliko momci za ovo traže ali je izvrstan. Kad ste već tu, bend je izdao i kompilaciju Dis-gore-o-graphy (2012-2023) na kojij se nalaze sva prethodna izdanja, i ovo je šedeset pesama poštenog, radničkog i seljačkog goregrinda, odsviranog ljudski i u znoju lica svog. Jedina zamerka na Petiot je da su potpuno neoriginalni i da zvuče kao kasete Agathoclesa, Carcass Grindera i Regurgitatea koje još uvek imate u nekoj fioci ali, mislim kakva je TO zamerka?
https://petiot.bandcamp.com/album/amblyopia
https://petiot.bandcamp.com/album/dis-gore-o-graphy-2012-2023
Vrlo je simpatičan debi album ukrajinskog Krafthur, nazvan, pompezno, Acenando aos Pesadelos do Passado. Iamo posla sa šarmantnim blackened death metalom koji voli disciplinovanu, čvrstu tehničku svirku ali i epsku dimenziju zla koje ide uz, jelte, black metal komponentnu njihove muzike. Pristojna jeftina produkcija, fini old school šmek u pesmama, ja sam prilično zadovoljan:
https://krafthur.bandcamp.com/album/acenando-aos-pesadelos-do-passado
Najgora stvar u vezi sa finskim bendom Three Pound Trigger je pevanje koje je nekako nemaštovito i predstavlja obično urlanje i režanje preko inače dosta zanimljive svirke. EP Cthulhu Cult, njihovo prvo malo robusnije izdanje posle jednog demo snimka i jednog singla od pre šest godina donosi četiri pesme progresivnog death metala sa maštovitim aranžmanima i vrlo solidnim zvukom. Vredi poslušati a vremenom će valjda i ti vokali leći:
https://threepoundtrigger.bandcamp.com/album/cthulhu-cult
Pensilvanijski Hallucination je bio dosta neaktivan tokom svoje karijere ali novi EP, Shadow Projection, iako ima samo dve pesme i dolazi tri godine nakon jedinog albuma što ga je bend snimio, ima potencijal da im otvori mnoga vrata. Melodični death metal se, čini mi se, nalazi u istorijskom vrhuncu popularnosti pa ova dva komada lepo legnu čak i meni koji melodeath posmatram sa dosta sumnjičavosti i nepoverenja. Naravno, meni prija što je ovo producirano sirovo, na granici demo snimka, a gde tehnički kvaliteti benda sijaju još jače je se čuje da ovo nije peglano u kompjuteru nego da se tu znojilo i krvarilo, te urgiram da svi ovo čuju i sami odluče sviđa li im se kako Hallucination zvuče. Pesme su dobre, stil ugodan pa nema razloga da ne probate pogotovo jer plaćate koliko hoćete:
https://hallucination1.bandcamp.com/album/shadow-projection-ep
Zato su filipinski Formless Oedon orijentisani na kosmički horor i old school death metal krljanje na svom debi albmu, Streams of Rot. Nije ovo preterano originalan materijal ali je napisan sa strašću i odsviran sa dušom, i Formless Oedon valjaju gadne, pogane rifove i mučne atmosfere a da sve to na kraju deluje krajnje šarmantno. Ko voli kavernozni, lavkraftovski death metal, ovde će svakako naći nešto za sebe:
https://formlessoedon.bandcamp.com/album/streams-of-rot
Uvek je nekao slatko čuti bendove iz nemačkog mesta koje se zove, jelte, Münster. Crypts imaju i odgovarajuće ime jer sviraju vrlo mračan, atmosferičan old school death metal. Novi EP, Necropolis ima četiri pesme kavernozne atmosfere i uglavnom vrlo dobrog, teškog, valjajućeg srednjetempaškog gruva – mada ima i brže i sporije svirke – sa bogatim zvukom gitara koje se preko slušaoca razlivaju poput, jelte, lave istekle iz aktivnog vulkana. Death metal sa, čak, dosta elegantnim korišćenjem melodije i tiše svirke, pa ga preporčujem uz poseban gušt:
https://cryptsdeath.bandcamp.com/album/necropolis-ep
Jednočlani Orbital Gate iz iz Ilinoisa je na Slam Worldwide kanalu na Jutjubu žanrovski određen kao „extradimensional femboy slam“ a što, ma koliko ekscentrično delovalo kao deskripcija, zapravo zahvata svu širinu interesovanja Evana Van Dynea sa ovim projektom. Ovo je istovremeno i jedna od boljih slamming death metal ploča koje sam čuo u poslednje vreme, produkcijski i svirački vrlo uredna, sa lepim odnosom zujećih rifova i gruverskih slemova, a to što se teme zaista rastežu od kosmosa do Pornhuba (jedna od pesama počinje karakterističnim Pornhub džinglom) je samo, jelte, demonstracija širine vizije. Slam i inače ima perverzna interesovanja za savremene forme (uglavnom muške) seksualnosti podstaknute društvom izolacije i digitalnog ekspeimentisanja, pa je ovo logičan naredni korak:
https://orbitalgate.bandcamp.com/album/voyage-to-the-closing-star
Eternal Rot je malo iz UK a malo iz Poljske a ovo drugo znači i da im treći album objavljuje Godz of War Productions i ovo je vrlo bestijalan, vrlo „andergraund“ death doom metal. Ali nekako beskompromisan i dosledan. Naime, album Moribound je procesija hipnotičkih death metal rifova izlivanih po slušaocu sporim, mučnim tempom, u skoro marševkom koraku, a preko čega idu najštrokaviji zamislivi vokali. Gadna ali funkcionana kombinacija i album koji traje jedva duže od pola sata ali uz koji brzo izgubite pojam o protoku vremena:
https://godzovwarproductions.bandcamp.com/album/moribound
Iz Ujedinjenog kraljevstva su i Ageless Summoning, kvintet sa debi albumom Corrupting the Entempled Plane na Dark Descent Records i ovo je takođe vrlo mučan, mada nešto lepršaviji death metal. Ageless Summoning ovde sviraju i brže i sporije, ali se što se rifa i harmonije tiče drže vrlo bolesne trake, nudeći disonantne, zarazne teme i melodije i odbijajući da se priklone nekakvim aranžerskim pravilima. Albumu ovo daje vrlo old school prizvuk i ovo nikako nije muzika za ljude koji death metal znaju samo preko modernijih, melodičnijih bendova. Ako cenite dementnost u temelju nečijeg estetskog izraza, ovo je za vas:
https://darkdescentrecords.bandcamp.com/album/corrupting-the-entempled-plane
Još štroke stiže iz Bratislave na demo snimku Hrob sastava Hrob. Što, nagađate, znači „grob“ na Slovačkom. Enivej, ovo su tri pesme mučnog, teškog old school death-doom metala sa smelošću da uđe i u pasaže u kojima gitara razlaže a pevač nešto recituje u pozadini. Sve to meni daje jedan veoma old school prizvuk, pogotovo uz starinsku, kavernoznu produkciju i svirku koja je neodoljivo naivno ambiciozna da polomi kalup i pruži nešto novo. Slatko je, jebiga:
https://hrob.bandcamp.com/album/hrob-demo
Norveški veteranski duo Cadaver na novom albumu, The Age of the Offended, tek šestom za tri i po decenije rada, zvuče prilično nadahnuto. Ovo je death metal koji se valjda malo bavi i aktuelnom outrage kulturom, ali u svoje brutalne, energične matrice pušta i dosta rokenrol gruva. Naslovna pesma pogotovo zvuči ovako, ali i ostatak albuma nema problem da umeša energične, surove blastbitove i vrišteće gitare sa malo hard rok gruva i slajd gitara. Ja sam generalno sumnjičav prema takvim kombinacijama, ali Cadaver to nekako šarmantno rade podsećajući da su bili tu (well, jedan od njih je bio tu) kada se death metal originalno solidifikovao kao zaseban podžanr i da dobro znaju kako da ga rastoče i ponovo sastave pa se album sluša sa puno uživanja:
https://cadavertheband.bandcamp.com/album/the-age-of-the-offended
Nisu rđavi Britanci Rannoch sa svojim trećim albumom Conflagrations a koji nudi ambiciozno progresivni death metal. Ambicija je u tome da se ovde vrlo pošteno agresivna death metal forma bez stida i zazora spaja sa atmosferičnijim, melodičnijim, tišim i meditativnijim, pa, rok momentima i da bendu to uglavnom vrlo lepo polazi za rukom. Malo je bendova koji su jednako ubedljivi i kad krljaju iz sve snage i kada kontempliraju nad razloženim akordima i Rannoch zaslužuju pažnju:
https://rannoch-uk.bandcamp.com/album/conflagrations
Bend se zove Immortal Suffering, novi EP je Extreme Torture i stvari su tu više nego jasne. Naravno da je ovo brutalni death metal ravno iz njujorškog Kvinsa i ovih pet pesama nude prebijanje iz sve snage i košmarni imaginarijum kakav ste se mentalno i pripremili da očekujete al ipak morate malo da zažmurite kad krene pokolj. Immortal Suffering ničim ne pokazuju ambiciju da urade nešto novo i originalno ali rokaju:
https://immortalsuffering.bandcamp.com/album/extreme-torture
Sasvim slično mogu da kažem i za kalifornijski Putrescent s tim što je njihov debi EP, Inhuman Ingestation bliži old school death metal formatu. Ali to je to – tri pesme mračnih rifova, neandertalskih vokala, energične i atmosferične svirke, sve je ovo vrlo valjano i zapravo bend predstavlja u odličnom svetlu gde, iako ne pričamo o originalnom izrazu, dobijamo vrlo sigurno napravljenu i odsviranu muziku.
https://putrescent.bandcamp.com/album/inhuman-infestation
Posle dva demo snimka, njemački Alteration dobacili su i do prvog albuma i Deviance je produkcijski i sam pomalo „demo“ kvaliteta, ali to ne smeta. Muzika je prijatni, mošerski death metal koji ne izmišlja neke nove forme ali ima solidne rifove i bend ga izvodi uz ubeđenje i sa dosta pozitivne energije. Old school i very cool, ako mogu tako da kažem a very cool je i što bend ovo naplaćuje koliko vi hoćete da date:
https://alteration-metal.bandcamp.com/album/deviance-2
Kanađani Vaegon sviraju vrlo razigran i prilično maštovit tehnički death metal. EP The Particle Eclipse u pet pesama ima više nota, harmonija i promena ritma nego što mnogi bendovi naređaju za dvadeset godina karijere i mada to NIKAKO nije garancija da je muzika dobra pa čak ni zanimljiva, Vaegon su prilično dobri. Zanimljivi će vam biti ako volite beskompromisnost brutal death metala koja pritom ne fetišizuje brzinu i agresiju i primenjjuje ih dozirano, između rifova vrlo nezgodne metrike i energičnih a melodičnih solaža. Meni je ovo vrlo solidno a pošto je bend, čini se, nastao ove godine vredi pratiti razvoj njegove karijere od ove tačke na dalje:
https://vaegon.bandcamp.com/album/the-particle-eclipse
Vrhunski death metal ove nedelje stiže iz Pensilvanije ljubaznošću sastava Outer Heaven. Već sam u više navrata pisao o ovim ljudima, čiji mi je debi album bio odličan te sada već davne 2018. godine, pa samo da potvrdimo da petorka iz Daglasvila opasno šamara i na drugom albumu, Infinite Psychic Depths. Kako po naslovu i očekujete, ovo je mračan, old school death metal koga više zanima horor što počiva u dubinama vaše podvesti nego nabrajanje svih načina na koji mogu da vam nanesu fizički bol. Jedanaest pesama na ovm albumu zvuče kao da su umakle iz pećine u kojoj se hiljadama godina krilo neko zlo što su ga naši zaboravljeni preci tamo jedva zarobili dok bend prži kroz old school rifčine i najcrnje atmosfere sa ove strane tamne strane meseca. Gosti na albumu su iz Tomb Mold, Pig Destroyer, pa i Morbid Angel što samo po sebi sugeriše koliko Outer Heaven imaju pedigrea ali čak i da ništa ne znate o bendu, kvalitet pesama i gotovo drsko nabrijana svirka su legitimacija sami za sebe:
https://outerheaven.bandcamp.com/album/infinite-psychic-depths
Na kraju smo, da pogledamo inajnovija izdanja iz domena heavy metala i raznih krosžanrovskih eksperimenata. Meksički Vengador u osnovi sviraju djent, ali EP Memories from the Hot Lands je isuviše kompleksan i ambiciozan da bi ga ta jednostavna reč u dovoljnoj meri opisala. Ovo je progresivni metal sa elementima death metala, djenta, grindcorea, industrial metala itd. itd. itd. sa pesmama koje se protežu od ispod dva minuta do preko pola sata. I pritom su ugodno haotične i fascinatno disciplinovane, sa sve trubama i melodičnim refrenima kad zatreba. Ne znam odakle iskaču OVAKVI bendovi, usred leta kad im se najmanje nadate, ali, evo, Vengador su sjajni!
https://vengador.bandcamp.com/album/memories-from-the-hot-lands
Čileanski Hëiligen imaju iza sebe jedan album, a novi EP, Lights in the Darkness je instant prijemčiv i zarazan sa svojom kombinacijom mejdnovskih harmonija i žestoke neo-NWOBHM svirke. Bend je tehnički izuzetno robustan i uživanje je slušati preplićuće gitarske linije ali i ugodne vokalne harmonije u ovoj vrlo čistoj (za mrvicu prečistoj!) produkciji, no pesme su glavna atrakcija i one su lepe, sa zaista mnogo trikova koji se mogu prepoznati kao pokupljeni iz arsenala Iron Maiden, ali ovde primenjeni na muziku koja je žustrija, brža, energičnija. Užitak:
Njemački The Night Eternal na svom drugom albumu, Fatale, dosta stručno mešaju bombastični, top-40-ready heavy metal i raspevani, emotivni gotski rok. To se dobro uklapa sa njihovom okultnom tematikom a emotivna vokalna intepretacija Ricarda Bauma je atraktivna koliko i njegova upadljiva, za nemačku prilično egzotična fizionomija. Ja nisam neki, jelte, ljubitelj gotike, ali The Night Eternal umeju da spakuju gotski glamur u heavy metal karoseriju i to bude neodoljivo na ovom albumu. Plus ta fina produkcija gde je sve glasno ali nekako ništa nije preglasno i ima prostora i dinamike. Jebem mu, odlično:
https://thenighteternal.bandcamp.com/album/fatale
Mortician koji ove godine proslavljaju 40 godina metala očigledno nisu ONI Mortician na koje ste odmah pomislili ik krenuli u glavi da se preračunavate. OVI Mortician su iz Austrije, stvarno postoje 40 godina i album 40 Years of Metal nije kompilacija već njihov četvrti dugosvirajući studijski rad. Bend je, istina je, osnovan 1983. godine ali je albume krenuo da izdaje tek 2011. i možda je to donekle odgovorno što je ovaj materijal ovako napaljen i divalj. Mortician ovde sviraju kao ljudi barem upola mlađi, vozeći ložački ulični heavy metal sa fantazijsko-fajterskom tematikom. Sve, naravno, sedi veoma čvrsto u estetici osamdsetih ali Mortician su dovoljno moderni, pišu dovoljno dobre pesme i sviraju ih sa takvom žustrinom da je teško ne biti šarmiran:
https://morticianaustria.bandcamp.com/album/40-years-of-metal
Veterani iz San Franciska, Oxbow još sviraju i nisu izgubili osobeni plamen inspiracije koji ih nosi još od osamdesetih. Love’s Holiday im je, uostalom, tek osmi album u karijeri koja sada spaja četiri decenije, izašao za Ipecac Mikea Pattona i pun masnog, teškog noise rocka koji je sa vremenom postao rafiniraniji a da nije izgubio sirovost. Oxbow su umeli da porede i s Birthday Party i sa Neurosis, podseća nas uslužno Wikipedija, i Love’s Holiday svojim bluzerkim i pankerskim nojzom potvrđuje da ovaj nesveti brak i dalje traje na radost svih umešanih.
https://oxbowofficial.bandcamp.com/album/loves-holiday
Saint Agnes, a koji sebe opisuju kao „disgusting rock band from London“ su možda za nijansu previše „komercijalni“ za moj ukus ali novi album, Bloodsuckers je pun ugodnog pank rok gruva i nojz rok prljavštine. Dakle, zavrne se tu povremeno na ne baš pop ali na televizičniji alt-rok zvuk, ali većina pesama je jebeno odlična, a zvuk benda pravoverno bučan pa ne mogu da se previše mrštim:
Evo, nisam siguran šta njujorški Somnuri sviraju pa recimo da ih zato stavljam ovde. Jer, album Desiderium, treći za bruklinsku ekipu je težak i agresivan kao bilo koja sludge metal ploča koju ste čuli ove nedelje, ali i razuzdan kao bilo koji hardkor i posthardkor sastav koji je mogao da vam se dopadne, a sve to sa melodičnom, pop dimenzijom koja me iznova i iznova šokira. Somnuri imaju sve predispozicije da budu bend koji sluša „normalna“ publika ali oni dižu toliko buke da se to svakako neće desiti ove goeine. Poslušajte:
https://somnuri.bandcamp.com/album/desiderium
Voivod nekako idu u ovu sekciju jer je prošlo mnogo decenija otkada sam nogao da ih bez mnogo razmišljanja opišem kao thrash metal bend sa malo ambicioznijim aranžmanima. Znameniti Kanađani (sada skoro isto toliko cenjeni kao i zemljaci Rush za inovativnost i kreativnost) obeležavaju 40 godina rada albumom Morgöth Tales koji pored naslovne pesme, a koja je nova novcata, napisana za ovu priliku, ima gomilu novih verzija starih pesama (doduše samo do 2003. godine i vremena kada je Jason Newsted, sveže izbegao iz Metallice, tu svirao bas) (a i ovde se pojavio da ga odsvira). Ovo je vrlo voivodovski gest i dopušta da se čuje kako – uz novu pesmu koje jasna ekstrapolacija klasičnog Voivod zvuka u smeru metalne avangarde – danas zreli pa i stari ljudi gledaju na pesme iz vremena kada su tek nazirali koliko daleko mogu da odu u nagrizanju žanrovskih zidina. Tako ovde dobijamo Killing Technology ili Thrashing Rage u interesantnim savremenim aranžmanima koji uspelo prave sponu sa mlađim verzijama sebe i čitavu karijeru benda formatiraju kao jedan dugački, neprekinuti eksperiment u kome ideje idu ciklično i spajaju se same sa sobom u večitom vraćanju:
Hamburški Velvet Viper ukazuju da se ništa ne može porediti sa metalom na svom osmom albumu Nothing Compares to Metal. Iako osnovani još 1991. godine, Viperi su samo prva dva albuma snimili u dvadesetom veku a ostalih šest je nastalo u poslednjih pet godina. Bend je, dakle, u kreativnom zlatnom dobu pa je i Nothing Compares to Metal ako ne sad nešto originalna a ono dobro raspoložena ploča herojskog hevi metala sa himničnim refrenima i staromodnim ali tako DRAGIM rifovima. Pevačica Jutta Weinhold ima odličan glas i autoritativno vodi ekipu kroz baraž klasičnih heavy metal fora i mada niko neće ovde dobiti oskara za originalnost, album je više nego ugodan za slušanje:
Album nedelje je nešto što je proletelo ispod radara svim, jelte, važnijim medijima koji se bave metalom, a što i nije neko iznenađenje jer je u pitanju nepoznati brazilski sastav. Ali evo: Chromeskull iz Sao Paola svojim debi albumom, Screaming To The World prizivaju klasični ’80s heavy metal i njegove momente slave i trijumfa. Bend je osnovan pre pet godina ali ovo je izrazito zrelo i kvalitetno napisan materijal sa autentičnom uličnom energijom ali onda i sa glamurom i uglancanošću koji gledaju ka zvezdama. Chromeskull imaju sve, i himnične refrene, i vatrometne solaže i mošerske rifove i energiju i bezobrazluk i glad da osvoje svet i ovo je jedna od najboljih ploča klasičnog hevi metala koje sam čuo ove godine. Izvrsno!