Da ne zapustimo previše džez kad su u pitanju muzički miksevi (a koji trenutno dobija samo jedan godišnji mikstejp), danas sam hteo da ponudim mali mikstejp posvećen nekim finim sviračima tenor saksofona iz poslednjih nekoliko decenija. Nije ovo ni definitivna kolekcija, ni nekakva potraga za skrivenim blagom i imenima za koja niste čuli, mada ima elemente i jednog i drugog. Tenor saksofon je u jednom trenutku muzičke istorije iskoćio u prvi red i postao simbol džeza a desilo se nekako da sam ja baš takvu formu džeza zavoleo neoprezno i pomalo neodgovorno. Otud i ovaj mikstejp, iako se proteže od početka šezdesetih pa u ovaj vek, najviše u sebi ima hardbopa, postbopa i free jazza izraslog iz hardbopa. Mislim, znamo se.
Naravno da sam ovde stavio sve te Koltrejne, Ajlere, Sanderse i Šepove o kojima stalno pričam ali sam pokušao da ukažem i na muzičare koji su blistali u tuđim ansamblima, kao što je John Gilmore kod Sun Ra ili Charlie Rouse na poslednjem albumu Sonnyja Clarka iako, da se složimo Rouse nije bio nepoznat muzičar, naprotiv, bio je i priznat lider, pa je po njemu na kraju nazvan i jedan asteroid, molimlepo.
Stavljao sam tu razne maverike i inovatore, poput Sama Riversa i Carlosa Garnetta, obojica sa savršenim ekstrapolacijama zvuka šezdesetih u genijalnim novim smerovima sedamdesetih, pa je tu David S. Ware sa jednog od ranih solo albuma sa kraja sedamdesetih, naravno Brotzmann sa Rashiedom Alijem, ali i Ravi Coltrane sa Joanne Brackeen sa albuma izašlog ove godine, ali snimljenog početkom veka.
Nije se moglo bez i nešto modernijih muzičara pa su tu Ken Vandermark i Dave Rempis koje sam gledao uživo više puta, ali nije se NIKAKO mogli ni bez utemeljitelja ovog zvuka, od Rollinsa i Hawkinsa, preko Tine Brooksa, Bena Webstera i Dextera Gordona pa do Genea Ammonsa po čijem je albumu Boss Tenor ovaj mikstejp i dobio ime a na čiju sam pesmu Hittin’ the Jug spontano natrčao prošlog vikenda spremajući ručak i slušajući Stingray Music Jazz Classics Radio, pa mi je to i dalo ideju za ovakav miks.
Nadam se da ćete uživati u ova skoro tri sata džeza iz raznih ali ipak prilično srodnih perspektiva, klimati glavom na kompozicije koje već dobro znate, čuditi se kako nisam ubacio neke druge koje bi tu prirodnije legle i vrteli glavom u očajanju što mi se sviđa ono što nikom ne bi smelo da se sviđa, ali i da ćete iznenađeno posezati za wikipedijom nalećući na pesme koje su vas trgle i privukle a niste ih ranije znali.
Kao i uvek, omot je radio AI, i čini mi se da mu kubistički stil najviše odgovara jer inače DA JEBE OCA ne ume da smesti pisak saksofona u usta muzičara bez obzira koji algoritam da sam koristio. Sve pesme na spisku su linkovane za uglavnom JuTjub aploude čitavih albuma i možete se odmah pobliže upoznati sa ostatkom materijala na toj ploči, osim u dva slučaja gde albumi postoje na Bandcampu pa su linkovani oni, a mikstejp možete strimovati ili slobodno skinuti sa donjeg linka:
https://mega.nz/file/E4YUHJAK#UULWJ8qV7yLV5E86g5lgtY9PVi3-J0JnjOdtBVWjdWo
- Dexter Gordon – Soy Califa (1962)
- Sonny Rollins + Coleman Hawkins – At McKies (1963)
- Ben Webster & Joe Zawinul – The Governor (1963)
- Gene Ammons – Confirmation (1960)
- Joe Henderson – No Me Esqueca (1971)
- Art Blakey & The Jazz Messengers – A night in Tunisia (1961)
- Carlos Garnett – Mother of the Future (1974)
- Tina Brooks – One For Myrtle (1961)
- Archie Shepp – Hambone (1965)
- Sun Ra – Other Worlds (1965)
- David S. Ware – Birth of a Being (1979)
- David Murray – Dewey’s Circle (1976)
- Sonny Clark – Midnight Mambo (1962)
- Alice Coltrane – Ptah, the El Daoud (1971)
- Vandermark 5 – Second Marker (for Ab Baars) (2009)
- Peter Brotzmann, Fred Hopkins, Rashied Ali – …It Is Solved By Walking (1994)
- John Coltrane, Rashied Ali – Jupiter (1967)
- Joanne Brackeen – Count Down (2023/ 2003)
- Sam Rivers – Scud (1975)
- Albert Ayler – Truth is Marching In (1998/ 1966)