Jazz Nedeljom je zamišljen kao serija vinjeta koje će ići (možda ne?) svake Nedelje, nudeći preporuku u vidu jednog jazz albuma koji sam tog dana slušao. Ovo nema pretenziju da bude ni ultimativni prikaz neke klasične ploče niti otkrivanje nekog budućeg klasika, već zaista samo to, da se kažu reč-dve o albumu koji sam tog dana rado slušao. Ponekada će to biti stare, proverene klasične stvari, ponekada najnovije izdanje koje sam izvalio na Bandcampu, hoću reći, neće biti pravila. Kako i treba. Kako i mora.
Krajem Januara je portugalski Clean Feed izbacio nekoliko vrlo zanimljivih albuma, nastavljajući da nadograđuje svoj inače impresivni, skoro neprevaziđeni katalog savremenog džeza sa avangardnim naklonom. Iz te pregršti smo za ovu nedelju izvadili možda najkomunikativniju ploču, ali se nadamo da će ona biti podsticaj da i slušalac koji još nije imao priliku da se upozna sa radom ove lisabonske etikete odvoji malo vremena i pročešlja njenu ponudu. Dobro će se provesti.
Friends & Neighbors: Circles je šesti album skandinavske, konkretno norveško-švedske grupe koja je ime, pogodićete posle nekoliko taktova, uzela po jednoj od manje poznatih kompozicija Ornettea Colemana. Friends & Neighbors su osnovani 2008. godine, u Trodnhajmu, kao kombinacija jakih individua koje će unutar kolektivnog identiteta imati prostora i za sviračke i za kompozitorske ekspresije. Ovaj bend je, pod jakim uticajem američkog džeza iz vremena žestoke promene paradigme tokom šezdesetih godina prošlog stoleća, pre svega baziran na autorskoj muzici i nudi sveže i nepotrošene formule unutar formata koji podrazumeva i melodiju i plesni ritam, ali i mnogo slobodne svirke i improvizacije. Bend već dosta godina sarađuje sa Clean Feedom a što im posle osvajanja Skandinavije garantuje i prepoznatljivost u znatno široj fri-džez javnosti i nakon petog albuma, iz 2021. godine, koji je bio nominovan za nagradu Spellemannprisen (a koja se smatra norveškim pandanom Grammy nagrada), posvetili su se svojim dužnostima u drugim grupama, da bi se sada vratili šestom pločom za koju izdavač smatra da im je do sada najbolja.
Možda je blagi kuriozitet da je najplodniji autor u ovom sastavu – sastavu zaista jakih individualaca, da ponovimo – bubnjar Tollef Østvang a koji je za Circles napisao tri od sedam kompozicija. Østvang je iskusan i zaposlen muzičar u univerzumu fri džeza i slobodne improvizacije sa projektima poput All Included, The Way Ahead i Universal Indians pored ove grupe. Čovek iza sebe ima studije na konzervatorijumima u Parizu i Amsterdamu a trenutno živi u malom planinskom mestu Os i koordinator je godišnjeg festivala alternativne muzike Fri resinans kao i serije koncerata Fri Form. Da bi bilo jasno o kakvom pedigreu ovde pričamo, navešćemo da je Østvang svirao turneje sa muzičarima kao što su Joe McPhee, Dave Rempis, Keefe Jackson, Mette Rasmussen, Wilbert de Joode, Michael Moore i neizbežni Ingebrigt Håker Flaten.
Kontrabasista Jon Rune Strøm, je napisao jednu kompoziciju na ovoj ploči, a radi se o cenjenom ritmičaru (ali i melodičaru) koji inače predvodi sopstveni kvintet i koji takođe izdaje za Clean Feed. Strøm je na debi albumu ovog sastava pored sopstvenih kompozicija radio i aranžmane Johna Coltranea, Ornettea Colemana i Jamesa Blooda Ulmera što se sve vrlo jasno uklapa uz muziku koju rade Friends & Neighbors.
Pijanista Oscar Grönberg je napisao jednu kompoziciju ovde, a inače predvodi sopstveni O. G. Trio/O. G. Quartet koji je opet inspirisan prethodnicima kao što su Ahmad jamal ili Thelonous Monk (koga ne možemo da ne pomenemo treću nedelju za redom).
Trubač Thomas Johansson je i sam napisao jednu kompoziciju a inače je aktivan u svom sastavu Cortex, u još nekoliko sastava, ali i kao vlasnik etikete Tammtz Records. Konačno, postavu zaokružuje tenorista André Roligheten, takođe autor jedne kompozicije na ovom albumu i jedan vrlo zaposlen muzičar koji svira sa Trondheim Jazz Orchestra, Gard Nilssen’s Acoustic Unity, Supersonic Orchestra i još masom drugih projekata. Više puta je sa različitim projektima nominovan za pomenuti „norveški Gremi“ a jednom je, sa projektom Team Hegdal ovo priznanje i osvojio. Roligheten svira ili je svirao sa vrlo širokim dijapazonom muzičara, uključujući Röyksopp, Joshuu Redmana, Axela Dörnera ali i Paala Nilssen-Lovea.
Circles je, dakle, ploča na kojo svako ima prostora za svoj individualni izraz ali je prevashodni utisak koji ona na slušaoca ostavlja taj o veličanstvenoj kolektivnoj svirci i jednom uzajamnom prožimanju idejama, emocijama, energijom. Friends & Neighbors kao da bez mnogo napora postižu taj sveti ideal džeza u kome se vrlo upečatljive, vrlo pamtljive teme i melodije razvijaju na vrtoglavo kompleksne načine, a onda se organski prelazi u soliranje koje je potpuno slobodno i ne brine se za harmoniju, ritam ili, čak žanr. Da ovde odmah kažemo da je, za savremene free jazz standarde, Friends & Neighbors i prilično lak za uho, te da muzičari sviraju energično, strastveno ali retko ulaze u teritoriju agresivnog. Ovde atonalnih pasaža ima, distorzija će se čuti, ali muzičari ne favorizuju teksturu i energiju iznad ritma i melodije, pa su i najužurbanije deonice po pravilu pitke.
Gotovo da je moguće u svakoj individualnoj kompoziciji naći sponu sa jednim uzorom iz šezdesetih ili sedamdesetih. Prva, Grönbergova Cecil već imenom otkriva svoje karte ali, u skladu sa tom pitkom dimenzijom ovog sastava, u pitanju nije tek kanonada atonalnih udaraca po klaviru i mada bend svira brzo i žestoko, ovo je čitanje taylorove zaostavštine kao muzike koja je uvek volela temu, melodiju, radost, i od te radosti oko melodije sipala neprebrojne note.
Naslovna, je jedna od tri Østvangove kompozicije i vrlo se organski nastavlja na rad Ornettea Colemana iz druge polovine šezdesetih. Na kraju krajeva, „circles“ iz imena je gotovo neizbežno aluzija i na Colemanov živi album At the Golden Circle iz 1966. godine a koji je snimljen u Švedskoj i predstavljao jedno od važnih snimljenih svedočanstava kako su američki avangardni džezeri naživo menjali lik skandinavskog džeza.
Johanssonov Ghost March je jedna od dve kompozicije koje prizivaju duh Alberta Aylera sa svojim ekstatičnim melodijama i uskovitlanom improvizacijom. Ova je pesma i interesantno podeljena u dinamički odvojene „stavove“ i pokazuje da ne morate direktno imitirati Aylerov pristup komponovanju da biste mu odali poštu.
Album ima i dve kompozicije koje omažiraju latin-džez, gde Son snažnije vuče na Kubu a poslednja, Latin Phonetics na severnoameričke interpretacije kubanske i druge latinoameričke muzike. Friends & Neighbors ovu muziku izvode tako da se i dalje čuje jedna skandinavska melanholija u pocupkujućim ritmovima i veselom dozivanju duvača.
Na kraju, tu su Charles – jedan energičan freebop komad posvećen, nagađamo Mingusu – i Hymn Infinitum, druga posveta Ayleru ali i ostalim kolegama iz njegove generacije koji su spiritualnu ambiciju realizovali kroz svirku neverovatnog intenziteta i volumena.
Circles je, dakle, neka vrsta mape najvažnijih koordinata muzike koja je šezdesetih bila mnogo više od muzike i predstavljala kulturnu i socijalnu revoluciju. Naravno da bi bilo sjajno da je ta revolucija nama donela svetski mir, bratstvo svih ljudi (i sestrinstvo svih žena) i opšte blagostanje, ali kad već nije, lepo je videti da ona i dalje, kako se to nekada govorilo, teče. Ovo, hoću reći, nije album pukih omaža, već album muzike koja od šezdesetih godina NIJE STALA i ne namerava da to uradi u skorije vreme.