Jazz Nedeljom je zamišljen kao serija vinjeta koje će ići (možda ne?) svake Nedelje, nudeći preporuku u vidu jednog jazz albuma koji sam tog dana slušao. Ovo nema pretenziju da bude ni ultimativni prikaz neke klasične ploče niti otkrivanje nekog budućeg klasika, već zaista samo to, da se kažu reč-dve o albumu koji sam tog dana rado slušao. Ponekada će to biti stare, proverene klasične stvari, ponekada najnovije izdanje koje sam izvalio na Bandcampu, hoću reći, neće biti pravila. Kako i treba. Kako i mora.
Ove Nedelje slušamo malo danskog fri džeza i uživamo. Stefan Pasborg feat. Fredrik Lundin & Carsten Dahl: Stefan Pasborg Trio nije najimaginativnije nazvan album u istoriji imaginacije ali JESTE ispunjen do vrha imaginativnom i strastvenom muzikom koja pokazuje i iskustvo i ljubav njegovih autora prema onome što prave, a onda i njihovu ambiciju da u relativno jasno omeđenom formatu prikažu maštovite, raznolike ideje. Uvek je sjajno kada čujete trio koji ima ovako bogatu paletu zvuka i gde se kompozicije veoma različite po dinamici, tempu i volumenu odlikuju i različitim bojama i teksturama. Sa sedam kratkih kompozicija ovo je i album od onog tipa gde posle poslednje pesme obavezno krenete još jednom iz početka jer vam je to što ste čuli samo razgorelo glad za JOŠ.
Stefan Pasborg vrlo ponosno citira opservaciju koju je o njemu dao britanski magazin Jazz Journal, objašnjavajući da nije u pitanju samo jedan od najinteresantnijih evropskih bubnjara već i jedan od Evropinih najinteresantnijih muzičara, dodajući da je u pitanju Hans Christian Andersen modernog džeza.
Jaki komplimenti ali radi se o u najmanju ruku ekstremno vrednom pregaocu koji je tokom poslednjih dvadeset godina odsvirao više od hiljadu koncerata na pet kontinenata naše planete, a sa diskografskom karijerom koja je zvanično počela 2002. godine do sada je naređao više od pedeset albuma, od toga dobar deo kao lider. Pasborg je, neće vas iznenaditi, počeo da svira već sa tri godine jer šta je za jednog zdravog trogodišnjaka prirodnije nego da udara u stvari i oduševljava se zvukom koji udarene stvari proizvode? No, Pasborg nije, kao mi ostali, morao da se zadovolji kartonskim kutijama, kofama i drugim „prirodno“ akustičnim objektima jer mu je legendarni danski rok i džez bubnjar Alex Riel, porodični prijatelj, poklonio njegov prvi komplet bubnjeva već u ovom uzrastu a zatim mu bio i prvi učitelj. Riel je muzičar ozbiljnog kalibra i snimao je sa masom jakih imena, od Kennyja Drewa i Bookera Ervina, preko Eddieja ’Lockjaw’ Davisa i Billa Evansa do Dextera Gordona i Jackieja McLeana, upisujući usput i nastupe sa Stephaneom Grappellijem, Donaldom Byrdom, Donom Cherryjem. Nije to loš prvi sensei koga možete imati u osetljivom životnom dobu pa je Pasborg praktično bio predodređen da se u ostatku života bavi bubnjevima i perkusijama. Na konzervatorijumu Rytmisk u Kopenhagenu je učio kod nekih uglednih imena (Peter Danemo, Niels-Henning Ørsted Pedersen, Ed Thigpen, Aage Tanggard), a neki od drugih instruktora i podučavalaca su bili i Brian Blade, Jim Black, Joey Baron…
Tokom studija je Pasborg sa nekoliko kolega sa konzervatorijuma pokrenuo inicijativu da se osnuje nezavisna izdavačka etiketa koja bi bila koordinirana od strane samih muzičara i služila njihovim potrebama pa je tako nastala firma ILK Music. Već 2003. je proglašen „novim danskim džez imenom godine“ da bi naredne poneo i titulu danskog džez iznenađenja godine za album koji je snimio sa Litvancem Liudasom Mockunasom.
Tokom dvodecenijske karijere Pasborg je imao prilike da svira sa nekim velikim imenima kao što su John Tchicai, Ellery Eskelin, Tomasz Stanko, Ray Anderson, Tim Berne, Miroslav Vitous, Lotte Anker, a jedan od njegovih najpoznatijih projekata je Ibrahim Electric, eklektični trio koji džez spaja sa raznim folklornim izrazima, fankom, afrobitom, surf muzikom… Ovaj je bend i dalje veoma aktivan, ali je u međuvremenu Pasborg osnovao i sopstveni trio, Stefan Pasborg Trio o kome danas pričamo, kao neku vrstu supergrupe danskih fri džezera i improvizatora koja je u stanju da pokrije široki spektar Pasborgovih interesovanja i odgovori na njegove, čuće se na ovom albumu, veoma ozbiljne muzičke izazove.
Sa svojih 49 godina, Pasborg je i najmlađi u ovoj postavi. Pijanista Carsten Dahl rođen je 1967. godine i ima već solidne 42 godine karijere jer je profesionalno počeo da svira sa svega petnaest, nakon saomoukog perioda u kome je paralelno radio na bubnjevima i klaviru. Kasnije je oba instrumenta učio na istom konzervatorijumu kao i Pasborg i od početka devedesetih nastupa a od polovine iste te decenije i snima sa raznim postavama. Iza sebe ima više od tri stotine albuma a i paralelnu karijeru slikara.
Saksofonista Fredrik Lundin je najstariji u ovoj postavi, sa šezdesetjednom godinom života i prvim kvintetom koji je osnovao još 1981. godine kao dvadesetogodišnjak koji je posle pet godina sviranja flaute ipak odlučio da je saksofon makar glasniji instrument. Lundin je plodan kompozitor, posvećen edukator muzike a u Danskoj je dobio veliki broj nagrada i grantova za svoj muzički rad.
Pričamo dakle o ekipi izuzetno iskusnih stvaralaca ali Stefan Pasborg Trio je IZRAZITO bubnjarska ploča utoliko da je svih sedam kompozicija na njoj predvođeno bubnjevima i udaraljkama, čak i kada one, a to je zapravo većinski slučaj, ni nemaju prebrojiv ritam. Posvećen pre svega originalnoj muzici (sa jednim notabilnim izuzetkom), ovo je album koji udaraljke stavlja u prvi red pre svega jer iz Pasborgovog sviranja niče sve što radi ostatak trija.
Pasborg je… fantastičan muzičar. I ovo što radi na ovom albumu je jedna od najboljih demonstracija činjenice da se bubnjevi – i druge perkusije – „sviraju“ a ne samo udaraju, odnosno da nisu u orkestru samo da drže ritam i odbrojavaju takt za druge muzičare. Pasorgova tehnika je besprekorna i on je, možda u skladu sa nekakvim skandinavskim standardom, i jako prezentan bubnjar sa zvukom koji je snažan, dinamičan ali uvek prominentno prisutan u kompletnoj slici koji pruža ceo bend. A ovo važi i za album na kome bi se većina kompozicija mogla opisati kao „atmosferična“, dinamički srazmerno tiha, ne naglašeno ritmičarska.
Tako je prvi komad, The Searcher, jasna najava boje i tona albuma, sa diskretnim klavirskim notama koje zvuče kao podvodni sonar što ispituje nepoznatu teritoriju i sporim, liričnim melodijama saksofona koje se zatim ušunjaju u prostoriju i odjekuju po njoj. Pasborg je ovde, iako tih, jednako prominentan kao i dva druga muzičara, dajući atmosferi jasnu treću dimenziju.
Drugi komad, Waves from the Present je na sasvim drugoj strani i ovo je furiozna free jazz improvizacija koju Pasborg ubacuje u visoku brzinu svojim uvodom da bi mu se pridružili stakato klavir i zaošijani freebop saksofon. Drugi bendovi bi ovakve komade razvukli na deset ili petnaest minuta, ali Stefan Pasborg Trio ga završava za svega tri i po, dajući iskaz i ostavljajući slušaoca bez daha.
No, onda opet slede atmosferične, vrlo kinematske kompozicije. Metamorphosis i Hanayome Ningyo su obe predvođene udaraljakama ali one ne odbrojavaju ritam već kreiraju teksture i zvučne ambijente u koje će se ostala dva instrumenta smestiti da sviraju elegantne džez balade. Ova druga je pogotovo efektna sa kavirom koji razlaže akorde i saksofonom koji preko toga solira.
Roy’s Memo je onda praktično mesto da Pasborg solira, sa samo proređenim, uokvirujućim rifovima na saksofonu i klaviru i izuzetnim osećajem za dinamiku i dramu koje bubnjar pokazuje, samo da bi naredna, Cherry, bila komad latin-džeza sa sasvim novim setom udaraljki i neodoljivo zaraznom glavnom temom. Kada na kraju albuma trio uradi avetinjsku, sanjivu obradu kultne Nature Boy, teško je ne pomisliti da smo dobili samo predjelo i da ova postava jedva da je razmrdala svoje kreativne mišiće dajući nam sedam snažnih, emotivnih kompozicija da se zadivimo i tražimo JOŠ:
https://stefanpasborg.bandcamp.com/album/stefan-pasborg-trio