Kako je ovde godine internet konačno ubio Flash, platformu koja je u velikoj meri bila sinonim za onlajn multimediju početkom ovog stoleća, tako sam i pomislio da je pravi trenutak za jedan pogled unazad prema igri koja je u jednom osetljivom trenutku naše deljene istorije bila autentični viralni fenomen, neka vrsta srećnog preseka između svetova najpovršnije kulture glavnog toka – kroz činjenicu da je bila u pitanju igra za brauzere napisana u Flashu – i nepatvorenog igračkog andergraunda, sa dubokim poznavanjem istorije i prirode medijuma i dobrohotnom komikom u nasumičnom prepričavanju i parodiranju te istorije. Pričam, naravno, o igri Frog Fractions koja je te 2012. godine došla praktično niotkuda i pokorila brauzere širom interneta. U jednom momentu su svi pričali o Frog Fractions i igrali Frog Fractions a danas je original tehnički gotovo nemoguće poigrati na ime činjenice da devet godina kasnije svi glavni brauzeri automatski blokiraju Flash sadržaj a sam Adobe, vlasnik ove tehnologije, je u poslednje bildove uključio kod koji sprečava aktiviranje nakon 12. Januara 2021. godine.
Smrt Flasha jeste kraj jedne ere i mada se ta smrt dugo najavljivala, iščekivala, pa i priželjkivala od strane mnogih,* ona je označila i svojevrsno brisanje velikog dela istorijata interneta i interaktivne zabave pa, ako hoćete i umetnosti, iz kolektivnog sećanja čovečanstva. Ne da 99,99% čovečanstva sa pristupom internetu smatra kako je gubitak smešnih animacija sa početka stoleća koje su mukotrpno daunloudovali na kompjutere putem prespore dial up veze i zatim puštali rodbini o slavama i drugim događajima, da je taj gubitak STVARNO gubitak za čovečanstvo, jelte, ali Flash je bio i jedna od prvih tehnologija koja je omogućavala amaterskim kreatorima video igara da, bez ulaganja u skupu tehnologiju ili softver, prave sadržaj koji će zatim putem interneta biti dostupan praktično svakome, bez potrebe za daunloudovanjem specijalnih instalera, middlewarea i kojekakvih biblioteka. Flash, nastao u devedesetim godinama kao SmartSketch i originalno namenjen prenosnim računarima, osvojio je dobar deo tržišnog udela kao alat za kreiranje animacija na u to vreme mladom internetu zahvaljujući tome da je bio baziran na vektorskoj grafici. Macromedia, u to vreme konkurentska firma, će već 1996.godine kupiti FutureWave Software koji je ovim produktom išao direktno nasuprot samim Macromedijinim radovima, i napraviti od njega de fakto alat za kreiranje i plejbek animacija (sa sve zvukom) koji je činio, kako rekoh, veliki deo animiranog onlajn sadržaja u kasnim devedesetim i ranim nultim godinama. Wikipedija podseća da je Microsoft već u to vreme planirao da pravi svoju web-televiziju koja bi bila bazirana na Flashu…
* pokojni Steve Jobs je pre nešto više od decenije napisao Adobeu otvoreno pismo u kome je kritikovao zatvorenu arhitekturu i bezbednosne probleme ove platforme a Appleova odluka da blokira Flash na svojim sistemima je u velikoj meri označila „zvaničan“ početak odumiranja ove tehnologije
Da bude jasno, Flash je bio uspešan tamo gde druga rešenja nisu, a po osnovi više karakteristika, ali glavna je bila da je bio prilagođen trenutku i kompenzovao mali propusni opseg tadašnjeg interneta time da se tehnologija više oslanjala na procesorski rad u samom računaru onog koji će animaciju gledati nego na slanje ogromne količine podataka kroz sporu vezu. Time je internet odjednom „oživeo“ i pretvorio se iz dominantno tekstualnog medijuma u multimedijalnu divljinu prepunu užasnih džinglova, katastrofalnih specijalnih efekata i, naravno, jednostavnih, često vulgarnih igara koje ste mogli igrati direktno u brauzeru.
Od polovine prve decenije ovog veka Flash je prešao u Adobeovo vlasništvo ali već tada su velike firme, poput Applea i Googlea radile na tome da ovu tehnologiju učine zastarelom. Youtube – sajt originalno baziran na Flashu – je nakon kupovine od strane Googlea maltene odmah krenuo sa laganom tranzicijom ka modernijoj HTML 5 tehnologiji, a kako je internet bio sve brži i brži, sa sve većim propusnim opsegom a procesorska snaga klijent-mašina, srazmerno sve slabija, bilo je jasno da potreba za platformom napravljenom za spore veze i brze procesore i „prirodno“ nestaje.
No, Flash je bio tehnologija koju su kao svoj prvi alat koristili mnogi kućni i amaterski kreatori igara i tokom prve decenije ovog veka izrasla je čitava subkultura Flash igara koju današnje cloud gaming inicijative zapravo samo pokušavaju da imitiraju. Flash igre, igrane u brauzeru, bez potrebe da se išta daunlouduje ili poseduje ikakva posebna tehnologija isprva su bile domen siromašnih studenata i smorenih kancelarijskih radnika na svim stranama sveta ali je prema kraju decenije, pogotovo sa usponom Facebooka, ovo postao i ozbiljan biznis. „Prava“ gejmerska scena, odnosno njen deo koji se identifikovao sa pojmom „igrač“ imao je sajtove poput Newsgrounds sa stotinama igara koje su pravili developeri došli iz zajednice, sa mnogo energije i ideja, a mejnstrim publika imala je Facebook hitove poput Farmville ili Angry Birds. Čak i neke veoma uspešne „hardcore“ igre nastale su kao Flash projekti i ovde je možda najpoznatiji primer monstr hit Edmunda McMillena, The Binding of Isaac koja je kao i originalni Meat Boy napisana u Flashu i prodavana kao takva na Steamu i Newsgroundsu da bi, posle ogromnog uspeha, bio napravljen rimejk u malo efikasnijoj tehnologiji (Rebirth). McMillen je i sam rekao da je mislio kako niko nikada neće obratiti pažnju na ovu igru i da je znao da će biti interesovanja publike, ne bi odabrao Flash kao platformu…
U svakom slučaju, nestanak Flasha znači i nestanak jednog velikog broja igara koje imaju kulturnu težinu i vrednost pa su otud projekti prezervacije kao što je BlueMaxima’s Flashpoint od ogromnog značaja.
Frog Fractions, igra o kojoj danas pričamo je „izašla“ 2012. godine, dakle u vreme posle Farmvillea i Angry Birds, posle The Binding of Isaac, može se reći, kada je Flash tehnologija bila već uveliko na zalasku a njena divlja, anything-and-the-kitchen-sink faza odavno deo internet istorije. Ipak, developer Twin Beard, a to je prevashodno jedan čovek, Jim Stormdancer je uspeo da od svoje igre napravi fenomen na ime toga kako je u nekih pola sata – maksimalno sat vremena – spakovao ne samo komične omaže gomili gejming tropa i žanrova, već i energiju kakvu obično opisujemo rečima „pankerska“ ili „primitivistička“, a obrazovaniji među nama potežu akademske termine poput „art brut“.
Na ovom mestu valja reći i sledeće: Frog Fractions je igra koja živi od toga da igraču pruža neočekivano i njena energija je u velikoj meri energija apsurdističke komedije bazirane na agresivnom skakanju između različitih koncepata. U tom smislu, najbolje je da dalji tekst ne čitate pre nego što igru odigrate sami a to možete, uprkos smrti Flasha, zahvaljujući tome da ju je Stormdancer portovao koristeći Unity endžin i daje je besplatno na igranje putem Steama. Evo uostalom linka do njegovog sajta koji sve to objašnjava:
http://twinbeard.com/frog-fractions/
Napor koji treba uložiti je minimalan, kako rekoh igra je na Steamu besplatna a čak i veoma lenj igrač će igru završiti za sat vremena – u Frog Fractions je, posle prve faze u kojoj postoji „lose condition“, praktično nemoguće „poginuti“ ili na drugi način sebe sprečiti da igru završite jer ovo, da bude jasno, nije toliko „igra“ koliko metakomentar na sam medijum a koji ima formu bizarno raznovrsne i srazmerno duhovite komedije toka svesti.
Dakle odigrajte je prvo, sačekaćemo.
.
.
.
.
.
.
Gotovi? Fino. Jeste li pokupili komadiće svog mozga koji su se, bez sumnje rasuli po sobi nakon raspamećivanja koje je Frog Fractions izazvao?
Možda se i niste TOLIKO raspametili, Frog Fractions je, i pored ogromne imaginativnosti i nepatvorene pank energije koje igra još uvek ima, svakako i pomalo igra koja je svoj stvarni impakt napravila baš zato što se pojavila u određenom trenutku i raširila internetom poput šumskog požara. 2012. je bila godina kada su „pravi“ igrači bili već vrlo blazirani spram Flash sadržaja koji će se igrati u brauzeru – Zuma, Angry Birds i slične igre su već igrale sve njihove koleginice i tetke na kancelarijskim računarima i svojim telefonima, a egzotičniji, više underground sadržaj je tada već u dobroj meri bio isparecelisan za vrlo partikularna interesovanja različitih internet-populacija sa bizarnim horor igrama u creepypasta žanru, jednako bizarnim pseudo-hentai pornografskim „igricama“ i poetskim biserima (poput, recimo, Today I Die) koje ste morali tražiti mikroskopom ispod planine đubreta – pa je Frog Fractions, a koji je isprva delovao kao primitivna shoot ’em up igra sa edukativnim ambicijama da decu nauči razlomcima mogao da ostane potpuno nezapažen.
Ali nije. Stormdancer je ovu igru napravio pre svega za svoje prijatelje, da vide kako će reagovati na njena divlja meandriranja i maltene nasumični humor, ali je Brandon Sheffield iz Gamasutre do koga je ona došla skoro slučajno (Stormdancer je linkove delio unaokolo da bi mogao da se kvalifikuje za učešće na Independent Games Festivalu 2013. godine) bio oduševljen i podelio to oduševljenje sa svojih, kaže Wikipedia, u to vreme 3000 pratilaca.
Igra se doslovno za nekoliko dana proširila po forumima i sekcijama za komentare igračkih sajtova širom interneta – tviter je u to veme još uvek bio relativno „nov“ medij – sa oduševljenim igračima koji su „kolege“ savetovali da je OBAVEZNO odigraju iako ne smeju ništa da im kažu o sadržaju.
Naravno, Frog Fractions je igra koja je jednu važnu stvar uradila dobro: inicijalna shoot ’em up/ edutainment sekcija je, naime dovoljno dobra da igrač koga ne zanimaju razlomci* i koji ima pristup hardveru na kome može da igra „prave“ shoot ’em up igre, ipak provede nekoliko minuta uz nju. Minimalna potreba za određenim igračkim veštinama (izbegavanje metaka buba koje napadaju voćke što ih titularna žaba brani dugačkim lepljivim jezikom, skupljanje padajućeg voća itd.) uspeva da prvih nekoliko minuta učini dovoljno zanimljivim, sa sve dotokom apgrejda koji se kupuju između rundi a koji su duhovito dizajnirani i već se na osnovu njih može naslutiti da se Frog Fractions neće iscrpeti u „običnom“ shoot ’em up modelu.
*igra zapravo ne podučava igrača razlomcima i koristi ih u prikazivanju skora najviše kao šalu na račun imena igre a koje je, opet, odabrano samo zbog aliterativnih kvaliteta
Prvi znak da stvari nisu „normalne“ je kada igra uvodi „kucačke“ sekcije nalik na Typing of the Dead u kojima je ukucavanje korektnih reči koje nose nagrćuće bube jedini način da se one poraze, no, nakon otključavanja nekoliko korisnih apgrejda (i jednog koji je zapravo daungrejd i ima komičku vrednost), igra kao da kreće da šlajfuje sa stalno ponavljajućim rojevima buba i narednim apgrejdom koji kao da zahteva nedelju dana neprekidnog igranja da bi igrač mogao da ga sebi priušti.
U ovom trenutku Frog Fractions napušta svoju originalnu „ulogu“ pukog komičnog omaža prastarim shoot ’em up igrama koje su se igrale na jednom ekranu – na primer Missile Command – i odlazi, pa… u svemir.
No, važno je napomenuti ovo: Frog Fractions nije crtani film i, mada je od ove tačke nadalje praktično nemoguće „izgubiti“ i set pisovi koje je Stormdancer kreirao praktično nemaju „fail state“ – u najgorem slučaju ćete se vrteti u krug dok ne skapirate šta treba dalje da radite – ovo je ipak pre svega igra, združeni napor dizajnera i igrača pa tako i otkrivanje prve „tajne“ Frog Fractions – a to je da ona NIJE igra u kojoj žabljim jezikom lovite insekte i učite razlomke – zahteva od igrača minimum radoznalosti i eksperimentalnog duha.
Utoliko, iako je Frog Fractions brauzer igra napisana u Flashu, ona je po svojoj prirodi bliža „hardkoru“ nego „mejnstrimu“, sa jasno proračunatim rizikom da će veliki broj igrača koji na nju natrče slučajno, ostati samo u prvoj sekciji, koju će napustiti posle 5-6 minuta kada budu mislili da je od te tačke nadalje sve puko ponavljanje, i da ti igrači nikada neće videti šta igra ZAISTA nudi.
Ovde je, razume se, proračunat i dobitak jer će radoznaliji ili samo igrač kome je EKSTREMNO dosadno, eksperimentisati sa kontrolama tako da otkrije kako je cela farsa oko visoke cene narednog apgrejda baš to – farsa, i da igra nije single-screen pucačina već… pa… kompilacija nekoliko klasičnih igračkih modela spojenih farsičnom, štaviše satiričnom pričom koja, u duhu andergraunda, pre svega komentariše sam medijum i njegove trope, mada ima i elemenata koji se mogu tumačiti kao šire političke opservacije.
Igra je u prvo vreme imala savete za igrača na ekranu kojima je sugerisala da se ispod površine* krije svašta, ali je ovo uklonjeno kada je Stormdancerov prijatelj sugerisao da on sam nikada nije čitao ove tooltipove jer se fokusirao na igranje. Ovo je, na kraju krajeva, komentar samo po sebi, o toj napetosti između „organske“ imerzije i nedijegetičkih poštapalica koje je kvare, a što, primetićete, pogotovo ima smisla, kada je „imerzija“, tj. uranjanje u vodu koja se na početku igre smatra „čvrstom“ granicom korak ka otkrivanju „prave“ prirode ove igre.
*i doslovno, ispod površine bare na kojoj se nalazi lokvanj na kom započinjete igru
Frog Fractions od te tačke uranjanja postaje ta bujica ideja, taj tok svesti koji igrača vodi kroz snolike prelaze iz prostora u prostor i jednog igračkog modela u drugi. Single-screen shooter postaje „leteći“, vertikalni svemirski shoot ’em up koji ima i svoj – horizontalni – bosfajt gde se prave jasne reference na klasike shmup žanra poput Radiant Silvergun i Gradius. Kako je na ovoj tački u priči igrač već na Marsu – zapravo na „Bug Marsu“, planeti koja je Mars ali su svi stanovnici insekti – šta je logičnije nego da mu insektoidni sudija sudi za masovne zločine koje je izvršio nad bubama u dotadašnjem toku igre? No, suđenje – formatirano poput vizuelne novele – je puka farsa u kojoj se umesto kazne igraču daje šansa da polaganjem ispita poznavanja istorije i kulture buba postane građanin i ovo je prostor za verbalnu komediju u kojoj nema pogrešnih odgovora.
Sledeća sekcija vodi igrača u dubine mora i ovo je mirna, akcije lišena meditacija u vodenom lavirintu nalik na stari Segin naslov Ecco The Dolphin, tokom koje slušate voiceover što izlaže istoriju boksa koja je, da napomenem, POTPUNO izmišljena i uglavnom prilično smešna, samo da bi pronalaženje svemirskog broda na samom dnu još jednom prevrnulo sve naglavačke a igrač se pronašao usred old school tekstualne avanture po uzoru na klasične naslove iz osamdesetih godina. Rešavanje ovog dela igre je, pokazalo se, bio najveći izazov za mlađe igrače jer se Stormdancer ovde držao veoma standardne mehanike (između ostalog sa zahtevanjem pogađanja tačnog glagola za neke radnje), ali je makar parser igre razumno „pametan“ i širokog rečnika a što je, priznajem, pomalo i šokantno s obzirom da se radi o sekciji zakopanoj duboko u telu besplatne Flash igre koja počinje kao žablji klon Missile Command.
Rešavanje tekstualne avanture igrača vraća na površinu Bug Marsa i on onda ima šansu (koju je, takođe nemoguće fejlovati) da postane predsednik čitave planete što okida – naravno lažnu – odjavnu špicu. Nakon nje se ulazi u finalni deo igre koji je ekonomska simulacija samo kreirana sa naglašeno farsičnim tonom gde se svaki neuspeh u prodavanju pornografije za insekte (ozbiljno) po cenama koje bi garantovale punjenje budžeta lako nadomešćuje pukim štampanjem para (igra čak, kada igrač shvati da nema negativnih efekata štampanja apsurdno velikih iznosa, komentariše da će, valjda, sledeći predsednik da se bakće oko inflacije koju će ovo izazvati). Ovaj deo igre dizajniran je kao nekakav rani DOS naslov, sa sve četvrtastim fontom i očajno digitalizovanim semplovima glasa što osvežavaju monotonu grafiku (koja je već osvežena video fajlovima u pozadini), a zarađivanje dovoljno novca da se kupi poslednji apgrejd na listi – predsednički bazen – igrača odvodi do stvarnog kraja igre.
Četrdesetak minuta kasnije, dakle, osećaćete se kao da ste upali u nečiji opijumski san i, protivno svoj logici, u njemu pronašli svoj put pa čak i zabavu. U stvarnosti, naravno, Frog Fractions je iznenađujuće pažljivo dizajniran naslov koji svoje putovanje kroz žanrove i komediju odrađuje sa mnogo sigurnosti i uspeva da u svakoj od svojih sekcija ponudi ne samo parodičnu energiju već i sasvim dobronameran omaž originalnim predlošcima.
Naravno, ovo je istovremeno i „štos-igra“ koju kada jednom odigrate nećete odmah krenuti da igrate ispočetka (za potrebe pisanja ovog teksta ja sam daunloudovao i odigrao Steam verziju skoro punih devet godina nakon igranja originala u kancelariji na službenom računaru) i zanimljivo je bilo i gledati kako je Stormdancer uspeo da monetizuje svoj viralni uspeh. Steam verzija, recimo, nudi kupovinu saundtreka i DLC-a koji igru ne menja nikako sem što žabi daje „ikonički šešir“ koji, nagađate, nije ni po čemu poseban i radi se o očiglednom davanju igraču mogućnosti da nagradi autora za užitak koji mu je igra već pružila. No, pravi test popularnosti Frog Fractions bila je kikstarter kampanja iz 2014. godine za nastavak, Frog Fractions 2.
Ova je kampanja bila uspešna ali je Stormdancer, u skladu sa duhom originalne igre, nastavak objavio praktično tajno, zabašurujući sve augmented reality game kampanjom i na kraju krijući Frog Fractions 2 unutar igre sasvim drugog naslova 2016. godine. Postojao je period od nekih godinu, godinu i po dana u kome su igrači opsesivno kupovali i igrali nezavisne igre nepoznatih studija sluteći da će unutar nekog od njih naći Frog Fractions 2 i sanjajući da budu prvi koji će to objaviti svetu…
Frog Fractions je, dakle, više DOGAĐAJ nego igra po sebi, iako je kao igra dovoljno zabavan, maštovit i karakteran naslov da ga – s obzirom na kratko trajanje i gustinu zabave po jedinici vremena – vredi odigrati i dan-danas. No, momenat pojavljivanja ove igre, praktično već na mestu u istoriji kada je termin „Flash igra“ među „pravim“ igračima korišćen kao pežorativ, njena viralna priroda, komično omažiranje različitih tropa i žanrova voljenog medijuma, autorov vrlo pankerski, „antikomercijalni“ nastup, ali prevashodno sigurnost i energija sa kojima su dizajnirani svi segmenti igre izdvajaju Frog Fractions i čine je nečim višim od pukog kurioziteta.
Naravno da besplatnih igara na internetu koje rade NEŠTO NEOČEKIVANO danas ima gdegod se okrenete, ali one retko imaju istorijsku perspektivu Frog Fractions, a još ređe njen uspešni komedijaški nastup i moćan tempo kojim ide stalno napred. Twin Beard je nakon Frog Fractions 2 napravio nekoliko igara – neke od njih su eksperimentalni web naslovi, neke su za andergraund platforme poput PIC0-8, a bilo je tu i „propisnih“ naslova za Windows i savremene konzole – no, Stormdancerov legat, čini mi se, najviše se oseća u tome da je legitimisao taj pristup dizajnu igara koji se ne drži žanrovskih ili tehnoloških granica i bliži je, zaista, toku svesti. Iako je Frog Fractions rađen na zastareloj tehnologiji, a veliki deo grafičkog sadržaja u igri je clipart pozajmljen sa raznih strana, rekao bih da se anarhični, slobodni dizajn u kome je „sve“ moguće vidi u veoma različitim naslovima koji su nastajali kasnije, od, recimo, andergraund čudesa kakva pravi Blendo Games, pa preko onoga što je Yoko Taro radio u NieR: Automata (koja, verovatno, nije bila pod uticajem Frog Fractions, da ne bude zabune), sve do možda najbolje realizacije u po duhu sličnoj ali produkcijski značajno ambicioznijoj – i fantastičnoj – igri iz prošle godine There is No Game: Wrong Dimension. Nadam se da će još emanacija ovakvog duha biti u našoj budućnosti jer je medijumu koji su stvorili inženjeri a danas ga, prečesto, vode marketari, preko potrebna povremena infuzija ovakve neuredne, a karakterne, lične i neprečišćene energije.